PRELAZAK
Dani što slijede, tišinu donose
suznu kap u oku
sjećanje što ne blijedi
…na nečiji dragi osmijeh
na pramenčić razigrane kose.
Svijeća na mjestu gdje počiva
nekad davno uspavano tijelo,
vijenac od ruža ili samo
jedan cvijetak mali
ljubavlju svojom dotaknuti će dušu,
što sada je u Zagrljaju
gdje najljepše je svjetlo bijelo,
gdje jedino vjetrovi ljubavi pušu.
Molitva jedva čujna iz dubine duše
izrečena će biti,
nježan dodir poput krila leptira
svjetlost svoju na nas će sliti.
Anđeoskim glasom, čuvar našeg mira
šapnuti će tiho:
Ono što sad nazivate prahom
živi u vječnosti
okupano Nebeskim Dahom.