ČOVJEKA TREBA NAHRANITI I OBUĆI
Čudnih modnih zahtjeva je današnji čovjek, niz je paradoksa u njegovom načinu odijevanja, naoko protuslovnih, teško shvatljivih i prihvatljivih. Međutim ako ne želimo živjeti u zabludi sto se tiče odijevanja moramo shvatiti da je čovjek stvoren bez odjeće i da je u biti stil odijevanja od Adama i Eve do danas zavisio od potreba za zaštitom od prirodnih nepogoda, od svjetonazora, društvenih okolnosti i od različitih kreativnih sposobnosti dizajnera. Nije poznato koliko je vremena prošlo od stvaranja čovjeka do prvog grijeha kada je saznao da je gol
i počeo se odijevati. Od tada je se, osim sto se morao hraniti, morao i odijevati. Odjeća je bila krojena od prirodnih materijala, uglavnom od kože ulovljenih životinja, koje su lovili muškarci, i čije je meso, uz bobice i ribu, bilo glavni izvor prehrane, dok su žene od kože ulovljenih životinja, a poslije domestacije lana i pripitomljavanja ovaca, i od vune pravile odjeću. Žene onda kao i danas razlikovale su se po svome talentu i po svome interesu za krojenje i za šivanje, što nije bila njihova volja nego volja Prirode. Očito je, ne samo iz ovog primjere nego iz kompletnog ustroja vidljivog i nevidljivog svijeta, da je se Priroda odlučila za nejedinstvenost, raznolikost i heterogenost. I kada je to tako tu
raznolikost moramo promatrati i kao nužnost u izboru materijala za odjeću i u načinu izrade odjeće. Prve krojačice danas bi rekli dizajnerice bile su svjesne da je odjeća raznolika ne samo zbog spolnih razlika, nego i zbog različitih potreba i svjetonazora, nego joj se i funkcija, osim zaštite ljudskog tijela od hladnoće, razlikuje i zbog različitih poslova i klimatskih uvjeta. Njima je glavna zadaća bila zaštititi i muško i žensko tijelo od klimatskih nepogoda i naglasiti pripadnost njezinog vlasnika vjeri ili plemenu, nego ga odjećom učiniti ljepšim i privlačnijim. Tako su muškarci nosili, na glavi kapu okolo obmotanu crvenim šalom zatim košulju od platna, po košulji anteriju, a po njoj jaknu navezenu i išarana crvenim, zelenim i modrim koncem sa kukcom i sponom od žice, po anteriji meće se džamadan ili jačerma od crne ili modre čoje, po jačermi meću džoku od domaćeg sukna po džoki dolazi koparan zvan i gunjac, na donjem dijelu tijela oblače se široke gaće i čarape od vune na koje dolaze opanci od kože, cure su nosile kapu, oko vrata nakit, košulju do koljena po košulji meće
se haljina malo kraća od košulje, gaća ne nose, pregača se nosi pored košulje, po pasu imaju kaiš. Mlade gotovo isto nose samo sto imaju na glavi bijelu vezi glavu i prstenje na rukama i po tome se poznaju da su udane. Žene koje počinju starit ne nose nikakav nakit i imaju crvenu maramu. Djeca su nosila
košulje i široke gaće, a mnogi dječaci su umjesto gaća nosili modre suknjice kao i curice da im roditelji ne bi plaćali glavarinu, kada bi ih poreznici prebrojavali, koja se plaćala na mušku djecu. Izgled odjeće zavisio je osim od vjerske i etničke pripadnosti i od područja na kojem je određena skupina živjela. Najlakše je te razlike bilo prepoznati po kapi. Fes i ahmedija su karakteristični za vjernike islamske vjeroispovjesti, dok su kapa i pambra
prepoznatljivi modni detalji u krsćanskim zajednicama, kapa hrvatskih bokeljskih mornara se i funkcijom i po identitetskoj odrednici i te kako razlikuje od kape crnogorskih gorštaka stočara, srpski opanak se razlikuje od njemačke klompe ,a šešir i kravata su znak hrvatskog identiteta. Grkinje su voljele dugač
ke bijele haljine s otkrivenim ramenom. Rimljanke su se slobodno odijevale, barokne haljine su isticale raskošne grudi dok su jastuci kao sastavni dio odjeće dama iz visokog društva štitili plemkinje od žuljeva, bez obzira na oblik i veličinu pozadine, od dugotrajnog truckanja u kočijama, mini suknje i te kako naglašavaju ljepotu ženskog tijela. Tehnička dostignuća u 20. i 21.st, zahvaljujući napretku znanosti koja se predstavlja kao krajnji tumač svih znanja, su utjecala i na socijalno raslojavanje, a tom logikom, kao nikada do sada, i na odijevanje suvremenog čovjeka, zbog čega se ljudi danas ne prepoznaju toliko po spolnim i po vjerskim osobinama i po svjetonazorima koliko po socijalnim razlikama koje se manifestiraju i izborom odjeće i obuće. Armanija sigurno neće nositi socijalno ugroženi muškarci i žene. Coco Chanel nije dostupan svakoj dami. Suvremeni dizajn i te kako mora vodit računa o ovoj potrebi suvremenog čovjeka koji osim funkcije želi imati, u svojoj kolekciji, estetski besprijekornu originalnu i od prirodnih materijala skrojenu odjeću o čemu dizajneri i te kako
moraju vodit računa Na većoj cijeni su dizajneri koji kreiraju originalne odjevne predmete izrađene od ekološki prihvatljivih i recikliranih materijala, kao npr. majka četvero djece modna kreatorica i stilistkinja ada Krivokapić Radonjić koja je zbog svojih kreativnih i originalnih ideja nagrađena prestižnom nagradom za najboljeg svjetskog dizajnera za 2022/23.godinu
Ovo natjecanje je organizirala neprofitna udruga Fashion Desinger Of The Year Corporate LiveWere sa sjedištem u Londonu. Budući da kreativnost nije samo spoznajna nego i genetska i vizionarska i teritorijalna osobina, ne čudi nas da je modna kreatorica i stilistkinja Krivokapić nagrađena tako visokim priznanjem. Boka
Kotorska odnosno njezin Kotor oduvijek su, zbog njihove pomorske orijentacije i zbog hrabrosti glasovitih bokeljskih pomoraca od pamtivijeka otvoreni prema moru i prema svijetu. Bokeljski mornari su brodili po svim morima odakle su donosili svilu i kadifu, pa onda logično da su hrvatske princeze, odgajane u Benediktinskom samostanu podno Klisa, bile najljepše odjevene plemkinje u tadašnjoj Europi, a hrvatski plemići i kraljevi, čije su žitnice, u zlatno doba njihovih narodnih vladara, bile prepune žita i konobe vina, bili lijepo odjeveni, a među njima se svojom moćnom vojskom i drzavničkom vještinom stasom, ljepotom i odjelom svakako isticao prvi hrvatski kralj Tomislav čiju
1100. obljetnicu slavimo iduće 2025. godine, u mitskom Duvnu, nekad Delminiju, danas Tomislavgradu, u čijem se kraljevstvu nalazila i Crvena Hrvatska sa Bokeljskim zaljevom i slavnim Kotorom rodnim mjestom časne i međunarodno nagrađivane dizajnerice Rada Krivokapić Radonjić iz časnog plemena Krivokapić, na svojoj krunidbi odjeven u tako raskošnu odjeću, a njegova žena, Ukrajinka Domaslova još raskošniju. Naša dizajnerica nosi u sebi taj tradicijski osjećaj za lijepo i za originalno i za različito sto je izdiže iznad drugih dizajnera u
današnjoj modnoj industriji zbog čega njene svečane haljine privlače estradne umjetnice, poslovne dame i gospodu, a svakodnevna odjeća je jednostavna i praktična, pa je prihvatljiva za sve slojeve društva, zbog čega je Crnogorska modna stilistica, nenadmašna umjetnica, cijenjena u svijetu mode i po našem mišljenju ova je nagrada, u Londonu, početak njene, vjerujemo blistave karijere, u svijetu modernog dizajna, a naše udruge Matica hrvatska Tomislavgrad i Brdskoplaninska zajednica su prepoznale njezin talent i kreativni rad koji poštuje i priznaje različite modne izričaje i povezuje ih u prekrasne i nosive odjevne predmete brendirane kao zajednička narodna nošnja isto kao i
modificiranu hrvatsku kravatu u KOVILM
u kojima prepoznajemo i hvatske tradicijskih vrijednosti i promidžbe drugih, različitih, identiteta, koje zajednčki interes, u ovom slučaju lijepa i funkcionalna odjeća, za sve slojeve društva, neraskidivo povezuje, želimo ovjekovječiti Priznanjem ,po našem sudu, za životno djelo, iako je u naponu snage, što je naša poruka, a Radina obvez da ne smije posustati u svom radu što će tijekom života dokazati i dokazivati svojim kreativnim radom na sto će je siliti njezini dosadanji uspjesi i dodijeljena joj priznanja, među kojima i naše .Vidi li to ona, mi vjerujemo da vidi ,vidjet će i drugi .Ne bude li tako i prepusti li se slavi i užitku u njoj, iznevjerila bi i nas i sebe ,u sto ne možemo niti želimo, na temelju dosadašnjeg njezinog života i kreativne energije, vjerovati, jer bi se takvim stilom priklonila lijenosti tj. Đavlu, a tko s Đavlom ide u gostionicu uvijek mora platiti račun.
Tomislavgrad, travanj 2024. godine Mate Kelava, predsjednik MH
