KAP ISTINE
Ne čekam više ništa i nikog.
Ni čežnju noću zalijevati neću.
Poklanjam bisere iz oka mrkog,
s njima nisam kupila sreću.
Ne čekam više šuštave zore,
ispunjavajuć’ želje zgužvanom papiru.
Prolijevam tintu u plavetno more,
stihove utapam u nebeskom viru.
Ne čekam više tužne tišine,
u kojima odzvanja vena mi krik.
Obučena hodam u kap istine.
Ostavljam čekanju magleni lik.
Ne čekam više ništa i nikog.
Ni pjesme tužne pisati neću.
Osmijeh je moja karta istine,
s kojom ću vjerujem kupiti sreću.
Autor Ruža Rosi
