Na Kupresu se branila sloboda Hrvata, tu će se uspostaviti i nova snaga za završne političke bitke i našu konačnu Slobodu (1)

Možda ponajviše zahvaljujući upozoravajućim raščlambama analitičkog tima ovoga portala, danas bpz.ba ima više od 5 tisuća pojedinačnih ulaza na portal dnevno. Vrime je potvrdilo da  upozorenja Predsjedništvu HDZ-a BiH nisu bila “puhanje na hladno” nego oprezna upozorenja odgovornima prije nego HDZ BiH izgubi sve gradove i općine od Jajca do „Čađe“, do table s oznakom za ulaz u Posušje i iz pravca Sarajeva, do table s oznakom Grada Mostara, za koji se politička bitka tada vodila, a ni danas nije završena.

Zato smo u analitičkom timu bpz-a (ne zove se ovaj portal slučajno Brdsko-planinska Zajednica!) odlučili podsjetiti na naša upozorenja Predsjedništvu HDZ-a BiH, te još jednom, podvući moguće posljedice pogubnih odluka Zamjenice koja se prije i poslije svojih nepromišljenih odluka, pozivala i poziva na Statut ove, nekada slavne stranke. Na Statut  i na cijelo Predsjedništvo!? Pa, upitajmo se: kada, gdje, zbog čega, zbog koga i radi koga, je ranjena najbrojnija stranka u Hrvata u BiH?

Odgovore na ta pitanja, ponudit ćemo nakon kratkog osvrta na ne tako daleko vrijeme otpora i stradanja Hrvata Livna, Kupresa, Tomislavgrada, Glamoča, Bugojna i Rame, početkom travnja 1992. godine. Činimo to i zbog duga svim poginulim, ranjenim i nestalim braniteljima nakon prve velike bitke između HVO-a i VRS-a, potpomognutog tadašnjom JNA. Među njima su bili mladići i zreli ljudi koji su se prije HVO-a organizirali uglavnom kroz tadašnji pokret HDZ BiH. Mnogi od njih su bili utemeljitelji pokreta u svojim općinama i selima. Branili su svoj dom, život dali za Domovinu. Tko nas to svojim nepromišljenim odlukama vodi do toga da iznevjerimo ideale za koje oni život dadoše! Komu je to Statut neke partije ili „potreba za uvođenjem reda“ iznad uvažavanja volje ovog ponosnog naroda?

Zato pitamo, gdje je bila Zamjenica 1992.? Gdje su bili neki drugi članovi sadašnjeg Predsjedništva ne više pokreta nego stranke HDZ BiH?  Pamti li bar Branko Ivković što se događalo u ožujku i travnju 1992. na Kupreškom polju? Mogli su bar negdi pročitati kako su Srbi 22. i 23. ožujka iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, Banja Luku, Beograd i Vojvodinu, što je bio poziv i Hrvatima da učine isto. Kada je bilo jasno što se sprema, kupreške su Hrvatice s dicom iseljene u Zagreb, Trogir i Baško Polje. Skoro 700 kupreških mladića se organiziralo u Kuprešku bojnu. „Zamjenice”, ako se ne sjećate, ako ne znate, ovo morete pronaći na wikipediji: „Uz Kuprešake su hrabro stali pripadnici Teritorijalne obrane Tomislavgrada, 1. bojna HOS-a, (kasnije brigada Kralja Tomislava), jedna bojna iz Posušja, satnija HOS-a iz Prozora, jedna satnija iz Gruda i dobrovoljci iz Hrvatske, sveukupno njih 2.500 naoružanih puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača, dok je dio Hrvatske vojske kupovao oružje i streljivo. Hrvatske su snage nadzirale ulaz na Kupres s kupreških vrata i pravac ceste Šujica – Malovan. Na njih je krenula sila:  6.000 srpskih vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Četvrti dan sukoba, 7. travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina je na Kupres je krenuo pukovnik JNA Slavko Lisica, predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres. Srbi su tih dana stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan. Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati. Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici, dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna. O tomu imamo zapisano svjedočenje Drage Stanića, nekadašnjeg predsjednika HDZ 1990. u Tomislavgradu, tada pripadnika Studentske bojne, grupe uglavnom duvanjskih mladića, od 19 do 23 godine, “starih”. Gospodo i drugovi iz Predsjedništva, svi ste te 92. godine bili stariji od Drage, pročitajte kako je hrabri student doživio taj dan: http://dogodilose.com/2015/04/10/tragican-kraj-bitke-za-kupres-10-travnja/

Spaljena sela i srušeni vjerski objekti u svrhu zatiranja spomena na kupreške Hrvate i Muslimane. S vojničke točke gledišta, Kupres je bio prva zahtjevna zadaća kako za HVO, tako i za VRS. Na njemu je postavljena dobitna formula srpske vojske. Do pobjede su dolazili na gusjenicama i topništvu, koje im je velikodušno ostavila JNA.

Vajta i njegovi ‘ajduci  (nastavak slijedi)

Analitički Tim bpz-a Voditelj Tima Mladen Ljubić-Vajta@

Na Kupresu se branila sloboda Hrvata, tu će se uspostaviti i nova snaga za završne političke bitke i našu konačnu Slobodu (2)

Mitska mjesta ne samo herceg-bosanske, nego i ukupne hrvatske, povijesti su Kupres, Livno i Tomislavgrad. Poznato je to svim Hrvatima ali očito nije  vridno spomena u današnjem Predsjedništvu nečega što je bio pokret, pa stranka i na koncu, evo obična partija. Ej, ženo! Ej, drugovi i gospodo! Možete vi ovo pročitati i rukom odma’nuti, ali nakon vaših sankcija bez kraja, bez logike i smisla, bez uvažavanja svega napisanog u prvom dijelu ove analize, znajte da ste popločali put za početak kraja Pokreta kakav je pokojni prvi predsjednik zatemeljao. U velike ste se opanke obuli. Nakon vašeg odma’ivanja rukom, narod Tropolja i Završja, neki prije neki malo kasnije, će vam pokazati stari bosanski grb.

Početak kraja HDZ BiH u HBŽ

Sve je počelo prije skoro 4 godine, rušenjem Vlade HBŽ kojoj je na čelu bio bivši županijski ministar MUP-a, Draško Dalić, 20 lipnja 2017. Već tada su ozbiljni zastupnici tvrdili da je HDZ BiH na putu da postane klijentelistička, “obiteljska” stranka, s kumom Zamjenicom na čelu piramide. Nediljko Rimac, zastupnik HDZ-a 1990, dao je tada podršku Daliću. Osvrćući se na ponude zastupnicima da glasaju za smjenu Dalića, Rimac je Skupštinu usporedio sa “švedskim stolom, trgovačkim centrom” u kojemu se poslušnima nudi nagrada za (pr)odanost. Draško Dalić je tada jasno kazao da je “HDZ BiH u HB županiji postao obiteljska stranka i to stranka obitelji Krišto”. Ali kako to kod nas biva, dok “vile ne dođu očima” drugi ga nisu razumili ni čuli. Dok nji’ova glava nije stigla na pladanj stranačke ponude i potražnje. Da će se sito dogoditi i njima samima, tada možda nisu slutili ni Jozić ni Krišto, ni Ivković, pa ni neki Duvnjaci ni Kuprešaci. Sudbina Glamoča, Drvara i Grahova je sudbina “magarca preko čijih leđa se tuku konji”. Oni samo promatraju i dignu ruku kako im se kaže, kako jučer, tako danas i sutra.

Nastavilo se izbacivanjem iz stranke Ivana Vukadina, Ante Tadića i Roberta Bagarića te kasnije raspuštanjem duvanjske organizacije HDZ BiH, jer Kum Zamjenici nisu nikako mogli dokazati da su njezini kumovi podbacili na zadnjim izborima u Livnu, te da je 10 više od 2 (ruku u županijskoj skupštini). To je označilo  “uzbunu” za sve normalne članove stranke u Duvnu, ali i na Kupresu i Livnu i šire. Jer su svi prepoznali da nije riječ samo o discipliniranju neposlušnih pojedinaca, nego o neuvažavanju volje naroda, volje vlastitih birača. Vidjela “žaba” kako se u Hrvatskoj izbacuju face iz HDZ-a i kao to stranci ništa ne smeta. Svi se poklope ušima, a stranka i bez “jakih” pojeinaca, čak i utemeljitelja stranke, ima još bolji rezultat nego s njima!? Kuma Zmajenica je uvjerila i Prvog čovjeka stranke i sve kolege u Predsjendištvu da je manjina po potrebi većina, ako ona tako kaže. Mislila je da će tako prikriti svoj osobni loš rad na terenu, ne mareći za bahatost svojih kumova i drugih iz plemena poslušnika. Umjesto ostavke onih koji su na izborima za županijsku Skupštinu imali porazne rezultate, krenula je u obračun s ekipom koja očito živi sa svojim narodom, koja sluša glas naroda i po njemu se ravna. Ne’ko je pravio račun bez krčmara. Krenuli ste u obračun s „neposlušnima“ ne gledajući dalje od vlastitog nosa, ne vodeći računa o korijenima stranke ni o njezinoj budućnosti. Velike interese stranke ste bacili pod noge svojih malih, sebičnih interesa. Usprkos svim upozorenjima iskusnijih od vas, držali ste se Statuta, što bi vam rek’o vaš uzor Joža, k’o pijan plota.

Nakon obračuna s duvanjskim HDZ-ovcima, momci su upoznali šire članstvo, od sela do sela, od kuće do kuće, i dobili privolu svoga naroda za OTPOR takvoj livanjsko-mostarskoj osovini, koja nema veze s narodnim HDZ-om kakav su stvarali danas pokojni: dr. Ivan Šarac (Mandino selo), dr. Ivan Bagarić i brat mu Željko (Mesihovina), Mijo  Jolić (Kongora), Ilija Krstanović  (Sarajlije), Boško Papić (Vedašić), Ljilja Zrno (Galečić) i desetci drugih, istinskih heroja i heroina ovog ponosnog kraja. Znače li što današnjem Predsjedništvu stranke imena:  pokojnog Mirka Bakovića, utemeljitelja HDZ u Livnu i jednog od utemeljitelja HZ HB, Ante  zvanog Mertek s Kupresa? Da ne spominjem žive legende HDZ-a: Miju Tokića, Ivana Ivića, Matu Kelavu, Stipu Baruna i brojne druge vrsne muževe tih krajeva. Iz Livna, Duvna, Rame i s Kupresa su brojni iseljeni Hrvati, utemeljitelji i prvi donatori HDZ-a, a kasnije i donatori za kupnju prvog naoružanja. ‘Ko to ima pravo zaboraviti i s tim se poigravati?

Vajta i njegovi ‘ajduci

(nastavka slijedi)

Analitički Tim bpz-a Voditelj Tima Mladen Ljubić-Vajta@

Na Kupresu se branila sloboda Hrvata, tu će se uspostaviti i nova snaga za završne političke bitke i našu konačnu Slobodu (3)

Nešto se u Duvnu POMAK-lo

Da skratimo priču, nakon strašnog rušenja kakvog-takvog ugleda HDZ-a BiH na terenu, nešto se u Duvnu POMAKlo. Nakon svega, logična je bila čista pobjeda Ivana Buntića u utrci za duvanjskog načelnika, logična je bila uvjerljiva većina tek osnovane stranke Hrvatskog nacionalnog Pomaka – HNP u Općinskom vijeću, kao i katastrofalni rezultati HDZ BiH na nedavno održanim lokalnim izborima. Logična je nakon toga bila i nova većina u županijskoj skupštini HBŽ-a gdje je na čelo Vlade izabran  Ivan Vukadin, predsjednik novoutemeljenog HNP-a. Ne samo to, pokazujući da nema zapravo ništa protiv svoje dojučerašnje stranke, da je samo  protiv pojedinaca i nepoštivanja volje većine, Vukadin je kao iskusni politolog i političar, mjesto ministra policije ponudio članu HDZ BiH Mariju Lovriću, što je, fala Bogu, podržao jedini kupreški vijećnik u županijskoj Skupštini, iskusni i neosporni autoritet ne samo unutar kupreškog HDZ-a, Ivan Ivić. Umjesto da podnesu ostavke zbog loših rezultata, predsjednik ŽO HDZ BiH, Branko Ivković, kuma Zamjenica nastavlja svoj lov na vještice. Udara ni manje ni više nego na Ivana Ivića i cijeli kupreški HDZ, tražeći i njihovo raspuštanje. Šta reći nego – krenula žena na brdo bez opreme.

Vratimo se korak unazad. Nije li Branko Ivković kao predsjednik nelegalnog i nelegitimnog ŽO HDZ BiH, dakle najodgovornija osoba za katastrofalne rezultate stranke u županiji i u svom Livnu, morao podniti neopozivu ostavku, a ne koristiti umišljeni autoritet Zamjenice za obračun s duvanjskim, potom i s kupreškim pa i brojnim livanjskim hadezeovcima? Jer, nakon nedavnih lokalnih izbora, ni u vlastitom Gradskom vijeću u Livnu, HDZ BiH nema većinu i pitanje je kako će jadni gradonačelnik dr. Darko Čondić  s takvom strankom iza sebe, izgurati mandat do kraja. Na taj način su Ivković i Jozić, zarad sebičnih interesa, do kraja srozali ugled ovoga i ovakvog Predsjedništva stranke koju su pretvorili u partiju, te doveli u pitanje autoritet Predsjednika stranke i za dugo vrime ili zauvik, izbacili HDZ BiH iz pozicije moći, u ovim krajevima, „sjeverno od Čađe“, od Studenih vrila do Kupreških vrata i do Šator planine.

Je li Predsjedništvo HDZ BiH obmanuto ili im nije ni stalo do Tropolja?

Prva dama HDZ-a BiH se poziva na Statut te izjavljuje da nije ona nego Predsjedništvo HDZ BiH donilo odluke o raspuštanju duvanjskog HDZ-a i imenovanju povjerenika Joze Bagarića; donilo odluku o kažnjavanju Ivića i Lovrića, raspustilo duvanjske i kupreške hadezeovce. I to jednoglasno, kaže Zamjenica!? Na koncu će morati doniti i odluku o raspuštanju ŽO HDZ BiH HBŽ, i imenovanju povjerenika. Opet valjda “jednoglasno” i jednoumno. Povjerenik, kojega neće biti lako naći, bi onda trebao “jovo-nanovo” organizirati unutarstranačke izbore u Duvnu, Kupresu, možda i Livnu, Glamoču, Drvaru i Grahovu, potom i izbor novog vodstva županijskog HDZ-a BiH. Kako stvari stoje, prije će novi županijski i entitetski izbori, nego “Zamjenica” s novim provjerenikom dovrši sav taj silni posa?! Jadna majko, jadni’ li svatova, rekla bi naša Šimuša.

Kako je u politici sve povezano, Zamjenica je dovela u vrlo neugodnu poziciju Prvog HDZ-ovca koji je, zahvaljujući livanjskom ortakluku i kuminom političkom nestašluku, preko noći ostao bez kontrole nad 5-6 ruku u oba doma federalnog Parlamenta. Kani li Zamjenica, nakon svega, narodne zastupnike disciplinirati i redati prema partijskom Statutu kojega je sama po sebi pisala, koji je “izum” te banjalučke pravnice? Sreća je što narodni zastupnici u oba doma Parlamenta Federacije BiH ne utvaraju sebi da su oni zastupnici zato što su lipi, pametni i mladi. Petar Galić, Ante Baković, Josip Mioč, Ivan Ivić, pa i Luka Faletar iz ramskoga HDZ-a 1990. su vojnici svog naroda a ne svojih partija. HDZ BiH je bez njihovih ruku u problemima u Zastupničkom domu i Domu naroda Parlamenta FBiH. Zna narod, zna i Prvi čovik nekad moćne stranke, da ni jedan od ovih ‘ajduka sigurno neće izdati interese naroda koji ih je birao. Poruka je to i njihovim biračima za sljedeće izbore da floskula o “potrebi apsolutnog jedinstva” na entitetskom i državnom nivou, više ne pije vodu. Lipo se vidi kako se može mirne savjesti birati zastupnike iz drugih političkih opcija koje nisu u ortakluku, koje nisu zaoglavljene ularom jednostranačkog jednoumlja, a i dalje stajati čvrsto na liniji obrane nacionalnih interesa. To će ‘ajduci i dokazati kroz nadolazeće vrime.

Čoviću ne preostaje ništa drugo nego izvući pouku iz svega, ispričati se momcima Tropolja i Rame i u okviru HNS-a, razgovarati s njima o nacionalno važnim temama u novim okolnostima, uvažavajući njijov narodni legitimitet i novi politički subjektivitet. Svečano obećajem da neću više o ovom pisati, dok se ne vidi ko je “puvao na ‘ladno” a ko prodava rog za sviću. Osim toga, možda i mene i moje ‘ajduke neko “stavi u red”!?

(Vajta i njegovi ‘AJDUCI)

Analitički Tim bpz-a Voditelj Tima Mladen Ljubić-Vajta@