Voljena moja,
jednom ćeš prepoznati plam moje duše
u kojoj drhti crvena ruža,
to je ista ona ruža što si ju vidjela
u svojoj mašti i tako često meni spominjala,
i željela je imati nacrtanu rukom mojom,
u sobi našoj da na zidu visi,
i da gledaš taj cvijet rascvalih latica,
i osjetiš miris ruže crvene,
to gori žar u duši mojoj,
taj vječni plam koji ne gasne,
zapaljen iskrom ljubavi tvoje…
sjeti se ljubavi s koliko žara
tebi sam pjesme pisao,
o tebi sanjao, i kad sna nije bilo
u javi ti si moja pratilja vječna,
sve dodire tvoje duša moja pamti,
i pamtit će kad me više ne bude
tu pokraj tebe,
tad znati ćeš koliko je ruža crvena
gorjela u meni ljubavlju tvojom… Borka Šunjić
