Kampanel, zvono i galeb
Kad stane zvono
na kampanelu tući,
doleti galeb baš smiono,
ravno na vrh ciljajući.
Kampanel je izdignut iznad svega,
i kad ne miruje poziva
na slušanje riječi i glasa Gospodnjega,
Božjega, boležljiva i brižljiva.
Zvona su nakit crkve, kampanela
i mjesta u kojem se nalazi,
kad zazvone učini se kao da će se spustiti
grupica sjajnih anđela,
čovjek se uz zvona dobro snalazi.
Udarci zvona su uvijek adekvatni,
čudesni i nevjerojatni,
srcu zvuci posebni i dodatni,
a može se mirne duše reći delikatni.
Zvono s kampanela daje iz mjesta,
Bogu slavu i hvalu,
svakodnevna je to pojava i česta,
i naravno daje mu svaku pohvalu.
Zvono mora odjekivati
i posebnim zvukom dozivati,
bez njega se nema što priželjkivati,
a još manje propitkivati.
S kampanela svjetlo uz svjetlo,
u posebne ure kao po moru pljeska
s njim je oduvijek sve bivalo
i punila se događajima bilješka.
Kad zvono prestane
vrati se jedan galeb na vrh i sa strane
i tu se do podne ostane,
kao akvarelom su te ljepote Božje nacrtane.
Kampanel, zvono i galeb,
uživanje je svaki primljeni decibel,
odozgo eto odstrel,
u miru očaravajući apel.
autor: Vesna Vrandečić
23.07.2019.
