Počašćeni djelima stvaranja
Svakodnevni ritual promatranja,
ranojutarnje polu svjetlosti,
dodir svježine i osjet titraja,
posluženi zagasitim bojama u cijelosti.
Miris i disanje zemlje,
rupčić od kraljevske murtile,
zamršeno sićušno grmlje,
neukrotivi drijen obuhvatile.
Počašćeni morskim dahom,
veličajmo to stvaranje stvoreno,
živimo s osmjehom ne s plahim strahom,
toliko je božanske ljepote još neotkriveno.
Plodno mišićavo stablo,
ustanovljena je to ljepota,
prst je na ruci granu biralo,
a ispod njega prozračna mekota.
Obrub ptičjih krila,
mješoviti radosni cvrkut,
ptica je jedna drugu hrabrila,
uz prikazano ostaje se dirnut.
Spoznaja da su to sve uresi,
glava se na prsa nasloni i blagoslovi,
uzdah ushićenja nosi,
neosvojeni su to dijelovi.
Osluškujem tajanstvena nebesa,
ne može se samo nogama prijeći,
nebo i zemlja vode do plesa,
pazimo je čuvajmo nastojeći.
Pjesmu ću zasladiti,
neka se čovjek Božjim diči,
zlatno žuto sjeme zasaditi,
trebali bi biti berači, čistači i čitači.
Vesna Vrandečić
28. 9. 2024.
Iz šeste zbirke pjesama
