Kako prepoznati zagovornika našeg jezika. Jednog i jedinog u Regionu? Već više godina se u Hrvatskoj bore za dvojezične natpise u Vukovaru. Ali i to je tek jedna njihova podvrsta.
Za Tomislavcity mmportal.net piše Marko Tokić
U BiH su im, najčešće, na meti dvije škole pod istim krovom. Naime, u mješovitim sredinama Bošnjaci i Hrvati žele imati nastavu na vlastitome jeziku pa se to ostvaruje kroz dvije škole pod istim krovom. Što svi (koji tvrde da se radi o istom jeziku), naravno, osuđuju pa pričaju priče o segregaciji. Ta im je riječ vrlo omiljela od kada su je predstavnici međunarodne zajednice počeli koristiti kao razlog dokidanja ove dvostruke školske prakse. No, segregacija bi bila kada se u školu na bošnjačkom (ili kako oni inzistiraju na bosanskom) jeziku ne bi netko mogao upisati jer je druge nacionalnosti ili kad u školu na hrvatskom jeziku to netko, iz istih razloga, ne bi mogao. Budući da se o tome ne radi i da se bez obzira na nacionalnu pripadnost u jednu i drugu školu može upisati tko to zaželi (bez ograničenja) nema govora o segregaciji. Naprosto se radi o mogućnosti izbora (i pravu djece na školovanje na vlastitom jeziku i u vlastitoj kulturi). Kada zagovorniku jednoga jezika kažete da jednostavno u tom slučaju mogu riješiti problem upisujući djecu u škole na hrvatskom jeziku oni će vam (ne znam iz kojih razloga ako se radi o istom jeziku postaviti pitanje o pravednosti takvog rješenja). Oni ne izriču razliku ali je, u tom slučaju (začudo), osjećaju. Naravno, da bi to bio isti jezik kad bi onaj koji oni misle nametnuti bio jedan i jedini.
I tako smo mi negativci jer tvrdimo da je hrvatski jezik u svom procesu standardizacije (započetim prije nešto više od četiri stoljeća) dosegao svoju izražajnost kojom možemo izraziti sve potrebe spoznaje svijeta i samospoznaje te je kao takav izvrsno sredstvo komunikacije (utvrđenih normi koje omogućavaju ocjenu pismenosti ili nepismenosti njegovih korisnika). Hrvatski standardni jezik je pojavni oblik jezika (svjesno stvaran u ovih četiri stoljeća njegove izgradnje) koji nam kao narodu omogućava otklanjanje komunikacijskih poteškoća unutar naše nacije s obzirom na različitosti naših organskih idioma i ujedno nam omogućava odgovarajući način komunikacije s postignućima suvremenoga svijeta na razini internacionalne civilizacije. Kao takav je ne samo odraz našeg identiteta nego i sredstvo komunikacije s drugim identitetima (i jezicima) u smislu njihova razumijevanja i prevođenja.
Odreći se nečega što je nacionalna baština stotina jezikoslovaca, tisuće umjetnika i milijuna korisnika (u stoljećima njegova postojanja) samo zato jer je nekome palo na pamet da zbog sličnosti s jezicima u okruženju proglasi njegovo nepostojanje bilo bi klasično ludilo.
Pa ipak postoje pokvarenjaci koji rade na tome. Od onih koji ne razumiju o čemu se radi do onih koji svjesno kao zagovornici vlastite nacije ne negiraju samo jezik Hrvata nego i nacionalno postojanje od Srba (Velikosrba raznih vrsta sve do Šešelj koji je podrijetlom Hrvat pa bulazni o Hrvatima katolicima i svim štokavcima kao Srbima) do Jugoslovena (kao ublaženice za isti pojam) pa sve do zagovornika uspostave Regiona.
Važno ih je prepoznati. Najopasniji nisu oni koji su se izjasnili vlastitim potpisom, nego oni koji ih financiraju i promoviraju kao ministrica kulture u Hrvata Nina Obuljen. Ova žena koja tako podmuklo razara hrvatsku kulturu još od vlastitog havcovanja i njegove obrane (a vjerojatno i ranije) uporno ustrajava u svojim namjerama i, očito je, u toj djelatnosti ima političku potporu vlastitog izbornika (naravno, Vjerodostojnog).
Ona, usput, ujedno vrlo nevješto opovrgava vlastitu uključenost u splitsku provokaciju s frljavim ogavnostima na Marulićevim danima ali je tu provokaciju financirala navodno podržavajući manifestaciju zbog njezina značaja i važnosti kao i zbog dičnog imena kojega nosi. Nevješto se brani vlastitom neznanjem izbornikova ukusa i navodnim poštovanjem umjetničke slobode. Ona je toliko naivna kao i Pucarevče koje vješto ponavlja vlastitu formu navodnog paradoksalnog jedinstva svetog i ogavnog pa je njezinim stopama mudro krenula i Obuljenka uguravajući preko izbornika „nasilje“ prema ljepoti (i moralu) u Marulove dane. Iza svega toga mudro se smiješi Očalinko. Vjerodostojno. Nema što.
Tako je Frljo u Splitu zabavljao sve one koji uživaju u bolesti i primitivizmu pa su na svoje došli i Bauk i Blentovina (žalostilo me malo što su ga tjerali u Mostar, ipak je one tek slučajno porođen u Mostaru: korčulanska je to škola) i s njima još tristotinjak avangardista željnih da vide i budu viđeni.
Istodobno je Vjerodostojni uspješno apsolvirao akciju Ževrnja i tako jednog časnog hrvatskog konzervativca primorao na odstupanje. Uklanjanje desnog krila tako je otpočelo navodno posve opravdano uz njegov razuman uzmak.
Nije se tinta ni osušila s onog Kerumovog kako je Ževrnji podmetnuto kada javljaju Vjerodostojni smijenio ministre.
Promišljam onako tko bi mogao doći pod udar zbog očitog nerada i zloporabe.
Na um mi prvi pada Vlaho Orepić. To je onaj ministra koji nije uspio pronaći crtače poljudske swastike. Nije pronašao atentatora na Leković (odnosno prozvao ga i opalio optužnicom za lažno uzbunjivanje i obmanjivanje domaće i međunarodne javnosti). Nije pronašao čak ni bacače suzavca na sramotište u Zagrebu. Nije pronašao tko mu je to ukrao zlato i novce iz policijske postaje. Nije otkrio ništa ili jest ali nije za javnosti i tužiteljstvo.
Pa se ponadah možda je na red došla i moja omiljena Nina Obuljen jer toliko antihrvatskog djelovanja u ime hrvatske kulture teško da može podnijeti itko hrvatskoga želudca. Možda je, pomislih, na redu i Martina Dalić Pametno a odnedavnu u Zagrebu poznatija kao Koka (ne zna se zašto). Kad ono Vjerodostojni se odrekao Mosta.
Od svih mojih omiljenih kandidata za vritnjak zaslužno je šimecki (kako to voli kazati Zvonimir Hodak) dobio tek Vlaho Orepić. I tako je Mosta i njihova treniranja tuđe savjesti mnogima bilo na vrh glave pa se od toga ne će i ne može napraviti velika priča. Ona zapravo tek slijedi. S kime će Vjerodostojni napraviti dogovor. Slijedi li nama navodno spašavanje države vladom nacionalnog jedinstva. Ili će Pupovac neimenovani suvladar Hrvatske iz sjene izići u javnost (a u sjeni će i nadalje ostati neprispodobivi Vladimir). U svakom slučaju očekuju nas zanimljiva vremena. Čišćenje hrvatske desnice iz HDZ-a je otpočelo. Vjerodostojni je jedino u tome vjerodostojan. Obećao je Bruselju i to ustrajno izvršava. Jesmo li na putu u Region?!
Iako se čini nemogućom misijom ni takav scenarij nije nemoguć. U Makedoniji su počele prve čarke. Srbija se valja ulicama. Crna Gora je u sebi podijeljena. BiH samo što se ne zapali po Ivanićevoj shemi koja kaže da se Srbi trebaju mudro primiriti kako bi se ohrabrilo na obračun Bošnjake i Hrvate. Scenarij je predvidiv AV je dobio zadaću i potporu za provedbu od veličanstvene pučke europske prvakinje Angele (a i Vjerodostojni joj je vjeran).
U svemu ovom košmaru ništa nije izvjesno pa je dobro pričekati s ocjenama i procjenama jer će kao i uvijek vrijeme biti pametnije od predviđanja.
