FRA JURO RADMAN PRED SMAKNUĆE SVOJOM KRVLJU NAPISAO NA ZIDU ZATVORSKE ĆELIJE U ZENICI
Fra Bono Ravlić,autor knjige Svjetlo u tami (2003.) ovako piše Juri Radmanu, mučeniku iz Svilaja: „Nikada neću zaboraviti zatvorska kazivanja o životnoj drami i sudbini studenta Jure Radmana iz Svilaja… Bio je srednjeg stasa, dobro razvijen, nabijen snagom i voljom kao što su to bili gotovo svi muškarci te podvučjačke krajine. I sam sam poznavao Juru Radmana, učenika Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i franjevačkog bogoslova. Sretali smo se i u Svilaju i u Potočanima. Juro je uhićen dok se molio u crkvi. Doušnici su ga pratili, dojavili oznašima da je ušao u crkvu, a ovi su mu za vrijeme molitve stavili lisičine na ruke. Odveli su ga ne nekom rasklimanom teretnjaku u Odžak, a potom u usorski zatvor.
Juro Radman umoren je u zeničkom zatvoru, a prije toga bio je podvrgnut raznim torturama. Polomili su mu ruke i noge, a glava mu je bila sva u ranama. Nabujalo lice bilo je prekriveno modricama kada je bio dokrajčen i doslovno zaoran u temelje nove zgrade.“
Juro je strijeljan u sedmom mjesecu 1947. u Zenici. Na zidu ćelije svojom krvlju nacrtao je veliki znak križa, a ispod križa napisao je: „Ovdje je strijeljan za Boga i Hrvatsku Juro Radman, bogoslov iz Svilaja (Odžak).“
Iza Jure je ostalo potresno pismo kojega je pisao svojoj majci Mariji uoči strijeljanja. Evo toga pisma:
Draga i mila majko!
Nijedna dlaka s čovječje glave ne spada bez Božje volje – kaže se u Svetom pismu. Pa ni moj mladi život ovozemnog svijeta ne ide sigurno bez Božje volje tj. Bog je tako htio, pa ja, evo, sada svoj život polažem na oltar Domovine.
Draga majko, nemoj samo kukati i jadikovati, nego budi prava majka, Hrvatica i katolkinja te zahvali Bogu i strpljivo podnosi i tu žrtvu da si morala dati i drugog sina na oltar vjere i Domovine.
Draga majko, ostavljam ti ostalu braću i sestre. Odgoji ih i othrani kao prave ljude, prave Hrvate i valjane katolike. Ne zaboravi, majko, da ćemo se jedanput sastati gore kod našeg dragog Isusa Krista i njegove presvete majke Djevice Marije.
Ja, draga majko, odlazim u nebo, djedu, baki, ocu, bratu i ostalim nebrojeni rođacima, gdje ću skupa s njima i vas jednom dočekati. A sada svi skupa molite Boga za naše duše, da ih Bog primi k sebi.
Draga majko, nikoga ne krivite radi mene, niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život. Ja vas predajem u ruke Božje, ruke njegove Presvete Majke, sv. Josipa i u rul i zaštitu sv. Ante. Neka vas oni čuvaju i prate pri svakoj vašoj kretnji i misli.
A sada zadnji pozdravljam i u dušu cjelivam tebe, slatka i mila majko, zatiti svu dragu braću i sestre: Slijepu, Božu, Matu, Seku, Anđu, Antu i Niku. Pozdravljam svu svoju familiju, svu milu i dragu rodbinu i molim da mi oprostite, a ja vama opraštam.
Dragi rođo Ilija, brini se za moju sitnu braću i sestre. To je moja zadnja želja koju sam od tebe zaprosio. Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi, ti, kao i čiča Franjo. Pozdravljam Mirka i Sofiju i cijeli Svilaj. Zamolit paroka neka za moju dušu rekne sv. misu.
Ostajte s Bogom. Obnovio “Zovu me Sjećanja” Mladen Ljubić-Vajta
