TAJ BRIJEG
Dok ga promatram spoznajem
kako se nekoć
pod stoljetnim hrastom rodila duga
i svojim bojama otkala Brijeg.
Umivajući ga zorama,
hranila ga molitvom,
čvrsnući za nadolazeće
nevere i oluje.
Odrastao je poput feniksa.
Nadrastajući uvrede i boli
prerastao u izvorište smiraja.
Taj Brijeg pod kojim se sanja i živi,
rađa, umire, putuje, moli.
Taj Brijeg – pod kojim jesam i bit ću.
TI vjeran…
Nakon što te Juda
za zlatnike izdade
stub srama prijestolje
ti posta
spleteno trnje
mozak raskrvari
Ti vjeran
poslanju osta
u Kalež sve nas stavi
Pod rekvijemom bičeva
tijelo Ti jeca
ali Srce ljubi
ništa mu ne mogu
Bogu
bi sudili ljudi
Ti tamu nadilaziš
Spasenje nam išteš
jer Ljubav
sve podnosi
Uskrsnuće donosi
…za zlatnike
prodan
otkupi nas
Krvlju
otkupljenja
iz Rane na boku
Nevidljivo je oku
al srcu je znano
da smo Tvojom
Krvlju umiveni
preobraženi
za zoru Uskrsnuća!
