LICEMJERNA TIŠINA BH. DRUŠTVA. NISI SAMA, OSIM ŠTO – JESI!
„Nisi sama!“, „Nisam tražila“ i brojni slični naslovi boldani su posljednjih dana u svim dnevnim novinama, na svim portalima u regiji. Radi se balkanskoj inačici svjetskog „Me too“ pokreta kojim se diže svijest društva o seksualnom iskorištavanju žena.
Pokret se rodio u Srbiji kad je srpska glumica, prošli tjedan, optužila svog bivšeg profesora glume za silovanje. Reakcija je bila lančana – tisuće žena diljem Balkana od tada su u javnost izašle sa svojim svjedočanstvima ujedinjene pod sloganom “Nisi sama”.
Nisi, da. Osim što – jesi.
Tisuće žena diljem Balkana, do prošloga tjedna – šutjelo je.
Zašto?
U svijetu je, prema procjenama brojnih organizacija, među kojima je i UN Women, svaka treća žena izložena nekoj vrsti nasilja. U BiH je to svaka druga žena. Zakonske regulative borbe protiv nasilja nad ženama u BiH su regularne i korektne. BiH je potpisnica niza konvencija u vezi prevencije nasilja nad ženama. No, realno stanje je katastrofalno.
Zašto?
Obiteljski zakoni FBIH i RS zabranjuju nasilje u obitelji, a Krivični zakoni BiH, RS, FBIH i Distrikta Brčko inkriminiraju nasilje u obitelji. Ipak, svaka druga žena u BiH je izložena nasilju, a 57,8% žena u BiH je, do svoje 15.-e godine – doživjelo neki oblik nasilja. Ipak, gotovo svaka od tih žena – šutjela je.
Zašto?
Činjenica je da je nasilje nad ženama u BiH sve kompleksniji problem, kao i da su mnoge od njih i životno ugrožene. Prošle godine jedanaest žena je ubijeno kao posljedica nasilja u obitelji. Nisu sve šutjele. Država ih nije zaštitila.
Zašto?
“Stručnjaci kažu da se nasilje u obiteljii, u praksi ,u BiH tretira kao prekršaj, a ne kao zločin, što ukazuje na percepciju policijskih službenika, tužitelja i sudova da nasilje nije ozbiljan problem”, navodi se u istraživanju koje je 2018. godine provela Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE).
U većini prijavljenih i kreiranih predmeta, od incidenta prođu i godine – do prvog ročišta, a u 80% slučajeva nasilnicima je izrečena tek uvjetna kazna!
Brojne nevladine organizacije aktivno djeluju u svrhu podizanja kolektivne društvene svijesti o nasilju nad ženama. Nažalost, opstaju samo one najupornije. Nedostatak novca iz budžeta, bez pristupa EU fondovima – ne ostaje im drugo.
A zlostavljane žene?
Pa, one – šute.
Jer, što im drugo ostaje?
I nakon što sve ovo uzmemo u obzir, ostaje mi samo da se iščuđavam nad licemjernim pijetetom kojeg bh. društvo ima za žrtve nasilja u Srbiji, Hrvatskoj i drugim susjednim zemljama.
Muči me i to što sam svjesna činjenice da bi se ista takva ispovijest u BiH ušutkala i prije nego bi došla do medija.
Muči me, jer znam da bi. Muči me što bh. društvo parazitira na ‘tuđim’ problemima, a svoje skriva, ne rješava, zataškava.
A na kraju me zanima samo jedno; zašto je poželjna empatija prema srpskoj glumici, a sramotna – prema susjedi, komšinici, sestri? Ni one – NISU TRAŽILE!
