|
JEDNOM KAD PROLJEĆU BUDEM SESTRA
Jednom kad proljeću budem sestra
Bit ću
Prasak jutra za sutra
Hitra, britka, čitka i pitka
Cvjetna, šarena
Spretna, presretna
Kao proljeće ljubavi ću imati
Sa suncem se dragati
Šumi pomagati
Cvjetove orositi
Mirisom ruže se ponositi
Požare gasiti
Goleti stablima ukrasiti
Vrištati ću puninom života
Karati zagađivače
Neće me biti sramota
Pticama oslobađati visine
Rukama mira pipati vrh planine
Poput prave dame
Ublažavat ću ljudske drame
Jednom kad ja i proljeće uskladimo korake
Proljeću ću reći: Dobronamjerni brate moj
Ali
Još uvijek sam mu samo polusestra
Joj, joj, joj…ajoj
Samo da proljeće
Iznenada račun ne svede
ručnu ne povuče
sve mi snove usisa
I kroz labirinte odvuče
Učim od suncokreta
I živim puna nade i sna
Kako ću s proljećem popiti jutarnju kavu
i sestra proljeću biti baš ja
 MILJENKA KOŠTRONE, NE DRŽIMO MI U RUCI….
Ne, ne držimo mi
U drhtavoj ruci
Pečat naših sudbina
Kao ni onaj suhi list pored puta
Koji na izdisaju šapuće
Oh, da ste me vidjeli prije tri mjeseca
Bio sam poletan i mlad
Imao sam boju
I ja tako nebitan i malen
Povijest pišem
Ne, ne držimo mi u ruci
Zakone svemira
Niti pjev oluja
Mi trčimo u bjelinu dana
U smiraj guste noći
U neizvjesnost
Moleći molitvu
O besmrtnosti duše
 MILJENKA KOŠTRO
|
|
