|
Od davnina nam je poznato koliko se teško boriti s vjetrenjačama, a narod nerijetko oponaša Don Quijota i pokušava na sve moguće načine zaustaviti koju. Nažalost teško je živjeti u zemlji gdje vlada moralni-nihilizam!
Rijetkost je uočiti nekoga tko se drži one izreke Miguel de Cervantesa „Vrijednije u lice nego mrlja na srcu!“
No, ovih godina iznosili smo javno problematiku sela koji veže R419, nadajući se kako će se netko ipak zapitati je li to istina? Hajdemo posjetiti i vidjeti kako narod živi. Pomozimo ljudima. Narod smo koji bi trebao disati jedan za drugoga, jer smo kroz komunizam i to nemilo razdoblje prošli svakojakih loših iskustava. Toliko je bilo dušebrižništva za napaćenima u Ukrajini u Izraelu i pomoć se skupljala, islikavalo se radi popularnosti, a svoj narod se stavljao u sjenu iako je u lošijoj poziciji nego navedeni. Za navedene zna cijeli svijet koji put ih se posjeti i uputi apel podrške …Naravno ne daj Bože nikome da se ponovi rat, jer smo ga mi opet uz ovaj put jako iskusili. Nije bilo kuće u kojoj je boravio muški punoljetni član obitelji, a da nije bio mobiliziran, ne po stožerima već po prvim crtama od Stoca do Manjače, Grahova, Livna ….. Sve za bolje sutra, ali to bolje ne dočekasmo, već gore sutra! Ni puta, ni rasvjete, ni brige, ni „avaza“ od pojedinaca. Vjerujte sve što smo pisali iznesene su „gole“ činjenice i iznosit ćemo ih, živimo u demokratskom društvu i imamo pravo na to! Naši apeli i ispružena ruka nikoga nisu prozvali niti uvrijedili!
Pojedini umjesto da dođu i popričaju sa žiteljima i da se situacija smiri kako bi se napravio dogovor i odradio najbolji iskorak u okončanju ove sage stare 40 godina igraju se poštara kao u doba kraljevića Marka kada se s dvora pošalje pismonoša da nagovijesti nešto!
 Selom se zatalasala u predvečerje priču kako nas neće ni u ured više primiti. Žalosno to nekakvo vrijeme došlo gdje je moralni nihilizam u privilegiji. Da smo u nekoj zapadnoj demokratskoj državi do nas bi došli na razgovor i načelnici i župani i predsjednik, a meni se kao prijetnja neka nazire. Sramota! Nazva nas neku večer poštar pa priopći: Od sastanka ništa, a ništa ni od centa asfalta ove godine. Para nema više. Završeno! Znamo mi kako sredstava nikad nije ni bilo za nas jer smo uvijek bili zadnja rupa na sviralu! Hvala Vam što ste bili izravni i decidni u informiranju putem pismonoše!
Poštar još reče kada ste skupljali pare i donacije trebali ste sve dati u mjesnu zajednicu da se „udupla“. Znajte gospodo, i za vrijeme komunizma smo imali iste probleme kao i danas. Asfalt su radili naši djedovi i selo se asfaltiralo prije 40 godina. Sad je 21. stoljeće i ovaj put koji je neasfaltiran je regionalni put druge kategorije, ako ste isti i proglasili valjda bi bilo dobro da isti i asfaltirate tom jednom trakom. Mi više ne možemo i nećemo šutjeti, a ni čekati! Naglašavao je i o idejnom projektu kako bi se treba realizirati za dvije tri godine, a mogućnost postoji zamislite da pođe od prioriteta naravno ako budemo dobri! Znate predizborna je godina i mora se raditi kampanja. Mala ne miruje samo piše. Ali eto kažem Vam voljeni moji mala ne piše već iznosi stvarne činjenice! Asfaltirajte put i kampanja je prošla! Em što ste učinili dobro djelo, a ispunili ste i naša očekivanja, ipak nas ima!
Nije nam jasno kako se netko nađe uvrijeđen ako nikoga ne prozivamo niti imenujemo, samo pišemo istinu? Sve se piše suptilno! Zamislite istina boli? Čudno neko vrijeme došlo! Kako se netko može pronaći uvrijeđen istinom? Vjerojatno to nije do male već do onih koji su se pronašli u našem pisanju istine! Naglašavam: Ništa nas ne košta toliko malo kao pristojnost!
Stvari se neprestano mijenjaju, nemojmo iste smatrati vječnim! Ne bismo trebali iskoristiti situaciju ili ljude, jer tko god je sada ispod može jednoga dana biti iznad nas. Pa svi oni koji se na „objedima“ po Bosiljnoj ismijavaju nama i našem putu jednog dana mogu biti i dole! „Vjerujte jučer je onaj koji se nasmijao danas plakao i danas onaj koji se jučer nasmijao!“
Znamo kako je putna infrastruktura glavni vitalni izvor opstanka žitelja i njihovo bolje sutra. Vi ste nam otkinuli ruke, a noge vezali konopcem, a želite da i istinu zamaglite, da nas ušutite! Završavam sa citatom Miguel de Cervantesa: „Sloboda, jedan je od najdragocjenijih darova koje su muškarci dali nebesa; s njime se ne mogu izjednačiti blaga koje zemlja i more sadrže: za slobodu, kao i za čast, život može i treba se usuditi“. Želimo živjeti život, a ne patiti i robovati!
|
|
