Dragi brate po domovini
gledam kakva nepravda se čini
Iznad Huma sivi sokol kliče,
odavno mi razgonite tiće,
sa ognjišta svoga ih gonite,
kako li se Boga ne bojite.
Sa Čvrsnice vila progovara,
ko to više nama nemir stvara,
pa nam djeca u svijet moraju poći,
kad će sunce opet ovdje doći?
S Vran planine začula se jeka,
kao nekad kad kirijaše deka
Dok je kamena i dok je zore
pjevat će se o tebi– Štimac Igore!
Neka čuju i brda i more,
uz te stoje sve ove gore!
A Neretva pohrlila moru,
brže teče da ne gleda goru,
i nepravdu prema Štimac Igoru
Ne damo te, zemljo od kamena,
ni za šutnju, ni za lažna vremena,
nek’ se čuje s brda i dolina,
istina je jača od tišina.
Oj Hercegovino, tvrda stijeno,
koliko si suza isplakala
i nepravde ti se nagledala
I dok vjetar nosi stare priče,
nek’ se opet s ponosom zakliče:
iznad Huma sivi sokol se čuje
Hercegovina ti pjesmom zahvaljuje
