Za sve osim za srce svoje ja sam postupila ispravno..
Što su suze?
Obrišeš ih i prođe..
A požar u srcu i duši jednoga će dana ugasnuti..
Barem mislim da hoće..
Da, postupila sam ispravno..
Umjesto da spalim budućnost, spalila sam svoje srce, svoju dušu..
Tako valjda treba biti..
Ljubav ionako boli, jer da ne boli ne bi bila ljubav..
Čitam jer tada znam da nisam sama..
Onaj tko čita živi tisuću života prije nego što umre..
Čovjek koji nikad ne čita, živi samo jedan..
Nedostaje mi onaj stari ti koji se javljao svaki dan, i pisao mi čak i onda kada nisam stigla odgovarati na poruke..
Nedostaju mi razgovori sa tobom..
Razgovori o svemu, čak i o najluđim temama..
Razumio si moju ludost bolje od ikog i nisi se smijao..
Nedostaju mi naše razlike i sličnosti..
Više imamo sličnosti nego različitosti..
Srodne smo duše, upotpunjujemo jedno drugo..
Nedostaje mi ono kada mi pošalješ neku pjesmu, a ja se zapitam što sam to zbog tebe počela slušati..
Nedostaje mi onaj prijatelj kojeg sam pronašla u tebi..
Fali mi ta draga osoba kojoj sam mogla bez straha od osude, ispričati svoje bojazni, boli, želje i snove..
Ti si znao slušati i reći pravu riječ u pravo vrijeme..
Nedostaju mi oni naši razgovori koji bi trajali do zore..
Fale mi tvoje dubokoumne poruke nad kojima sam se često znala zamisliti..
Povrh svega, nedostajem sebi onakva kakva sam bila uz tebe..
Jer jedino s tobom bila sam ono tko zaista jesam..
Hvala ti što si me probudio, što si mi pokazao onu pravu mene..
Ali, jako mi fališ, nedostaješ toliko silno da boli..
“Ako prijatelja trebaš koji suze s lica briše
Ako prijatelja trebaš koji šapće tiho tiše
Ako prijatelja trebaš koji brige s lica čita
Ako prijatelja trebaš koji za tebe uvijek pita
A ti me zovi i ja ću doć’
A ti me zovi makar bila noć
A ti me zovi da ti snage dam
Prijatelju moj nećeš biti sam”
Novi fosili
