Graničar je namjerno pocijepao pasoš mlade djevojke, pokušavajući da je ponizi, ali upravo u tom trenutku djevojka je mirno otvorila torbu, izvadila još nešto, a već nekoliko sekundi kasnije sam inspektor je stajao potpuno šokiran…
Sve je počelo jednog običnog dana na regionalnom putu. Mlada djevojka vozila je crni automobil kada su se iza nje upalila plava rotaciona svjetla policijske patrole. Mirno je skrenula sa strane, spustila prozor i počela čekati dok joj policajac ne priđe.
Prema automobilu je polako krenuo krupan, pomalo ćelav graničar. Kratko je pogledao djevojku, a zatim lijeno pružio ruku.
— Dokumente.
Djevojka je bez suvišnih riječi predala vozačku dozvolu i saobraćajnu dozvolu za automobil. Inspektor je dugo pregledao dokumente, iako na njima nije pronašao nikakve nepravilnosti.
— Znate li zašto sam vas zaustavio? — upitao je sa samouvjerenim osmijehom.
— Ne. Iskreno, i mene bi zanimalo da to saznam.
Inspektor se nasmijao.
— Kontrola dokumenata.
Djevojka ga je mirno pogledala u oči.
— Za kontrolu mora postojati razlog. Nemate pravo tek tako zaustavljati automobile.
Te riječi su mu odmah pokvarile raspoloženje. Očekivao je uplašenu vozačicu koja će početi da se opravdava, ali umjesto toga čuo je odlučan i siguran odgovor.
Nekoliko sekundi je šutke gledao djevojku, a zatim se iznenada nasmiješio.
— Dobro, zaboravimo na dokumente. Možda da se upoznamo? Tako lijepa djevojka sama za volanom… Hajde da razmijenimo brojeve telefona.
Djevojka nije ni promijenila izraz lica.
— Ne, hvala. To me ne zanima.
Osmijeh je istog trenutka nestao s inspektorovog lica.
— Jesi li dobro razmislila?
— Jesam.
Nakon tih riječi njegovo ponašanje se naglo promijenilo. Lice mu je postalo ljutito, a glas grub.
— Znači, odlučila si se praviti pametna?
Demonstrativno je podigao vozačku dozvolu ispred sebe.
— Sada ćemo vidjeti koliko ćeš daleko stići bez nje.
Ne čekajući njen odgovor, inspektor je objema rukama pocijepao plastičnu dozvolu. Komadići dokumenta poletjeli su prema dolje i pali pravo pored automobila.
— Sada možeš ovdje stajati do jutra — podrugljivo se nasmijao. — Bez dozvole odavde nećeš nikuda otići.
Nekoliko sekundi vladala je potpuna tišina.
Inspektor je očigledno očekivao suze, vikanje ili paniku. Ali djevojka je samo mirno pogledala poderanu dozvolu, zatim se polako nagnula prema pretincu i otvorila ga.
— To je sve? — tiho je upitala.
— Zar ti nije dovoljno? — odgovorio je on.
Djevojka nije ništa rekla. Umjesto toga, izvadila je iz pretinca nešto zbog čega je sam inspektor ostao potpuno šokiran.
Drugi dio ove priče možete pronaći u prvom komentaru
