Prosinac započinjemo razgovorom sa mladom i perspektivnom osobom, sada i dopredsjednikom Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda dr. Davorom Pranjićem. Gosp. Pranjić je ujedno i aktivan član banjalučke podružnice HKD Napredak pa tako i velika podrška u njenom radu još od samog obnavljanja.
Ovog puta, Glas kulture, imao je priliku razgovarati sa njim o motivaciji da dotad neznan javnosti ustraje u kandidaturi za dopredsjednika, o ciljevima u godinama mandata koje slijede te da li mlade osobe poput njega mogu danas značajno pridonijeti politici.
Proteklo je već mjesec dana kako službeno obnašate funkciju dopredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda. Što Vas je to najviše motiviralo da pokušate i kako zamišljate godine rada koje su pred Vama?
Moja najveća motivacija bile su promjene i poboljšanje uvjeta života kako Hrvata na području RS-a, tako i ostalih naroda. Želja mi je stvoriti ozračje u kojem vlada ravnopravnost i u kojem svi ljudi imaju jednake šanse za uspjeh. Također, želja mi je stvoriti zemlju u kojoj će se dobro živjeti od truda i rada, te u kojoj se znanje, obrazovanje i kvalificiranost uvelike vrjednuju. Ono što me motiviralo, bit će moj cilj tijekom mandata od četiri godine.
Pored vrijednosti koje ste spomenuli da Vas motiviraju, vjerujete li da je put spoznaje bogate kulturne baštine naše zemlje prilika da se radi na izgradnji mira i jedinstva? Možemo li reći da kultura spaja i govori univerzalnim jezikom?
Naša zemlja poznata je po svojoj bogatoj kulturnoj i prirodnoj baštini, međutim ljudi često ne prepoznaju vrijednost istih. Materijalna i nematerijalna dobra koja smo naslijedili od prethodnih generacija, a koja su oni zdušno sačuvali i mi smo dužni čuvati i predati ih u ruke budućih generacija. Sva tri naroda uz manjine, imaju svoja bogatstva i vrijednosti koja su u nekim segmentima slična, a opet toliko različita od ostalih, no u jednom se svi slažu: to je ono što nas ujedinjuje, čime se ponosimo i po čemu smo jedinstveni.
Čini se da smo premalo upućeni u to koliko i male zajednice našeg bogatog kulturnog mozaika u Bosni i Hercegovini mogu učiniti ovu zemlju itekako jedinstvenom, što svjedoči i činjenica da su u Banjaluci trag u kulturnoj naobrazbi ostavile brojne povijesne ličnosti, a da toga nismo ni svjesni, pa tako na primjer i Hrvati. Postoji li način da njihov trag očuvamo od zaborava, sa naraštajima koji tek dolaze?
Brojni ljudi su svojim životom i djelovanjem ostavili svijetli trag u povijesti grada Banjaluke, no posebno bih želio spomenuti dva vrlo bitna čovjeka banjalučkog podneblja, a to su svima nama poznati fra Ivan Frano Jukić i blaženik Ivan Merz. Širenjem informacija, radom raznih kulturnih udruga, organiziranjem kulturnih manifestacija i poučavanjem mladih generacija o izvanrednim ljudima koji su radom i trudom dali doprinos svojoj zemlji i kao takvi ostali prepoznati, zasigurno će im biti poticaj i inspiracija da se ne prepuste osjećaju zadovoljstva u prosječnosti, nego da pokušaju biti što bolji u svemu što čine.
Pored toga što ste dopredsjednik, Vi ste po struci i doktor. Da li pronalazite i dalje dovoljno vremena za Vaše pacijente, usprkos novim zaduženjima koja sada imate?
Doktorska profesija moj je poziv. Trud i rad koji sam uložio tijekom studiranja ne dozvoljavaju mi povlačenje iz one struke u kojoj sam najprije izgradio sebe. Bit će teško i zahtjevno, no stalni kontakt s ljudima, pomoć u rješavanju njihovih zdravstvenih problema i osjećaj zadovoljstva nakon uspješne intervencije razlozi su koji mi daju vjetar u leđa kad je u pitanju kombinacija ova dva posla.
Koliko je za Vas izazovna nova pozicija?
Poziciju potpredsjednika RS-a iz reda hrvatskog naroda smatram jako ozbiljnom i odgovornom funkcijom na kojoj ću dati svoj maksimum u svim segmentima društveno-političkog života koji mi to dozvoljavaju. Izazovna jeste, ali smatram da ću se dobro snaći i da ću što bolje odgovoriti na sve zadatke koji se nalaze ispred mene.
Što biste poručili novim generacijama? Koliki doprinos mladi ljudi mogu dati u politici i postoji li način da ostanu u BiH?
Uključenost mladih u politiku nije na zavidnom nivou. Ono što bi željeli promijeniti, ne može se promijeniti samo komentiranjem, nego čvrstim zalaganjem i djelovanjem, kako kroz politički angažman, tako i ostankom i radom na svojoj zemlji, u svome domu i među svojim ljudima.
Neka se ne boje izazova, prepreka i političke uključenosti. Ovo je naša zemlja, tu je naš dom i jedino mi možemo stvoriti takvo okruženje u kojem je zadovoljstvo živjeti i djelovati.
