Svugdje na svijetu mostovi spajaju ne samo obale već i ljude. Samo jedan most ih razdvaja, stari most u Mostaru. Ali nije to do mosta već do ljudi. Do jednog posebno. Služeći se njegovom kukavičjom taktikom, iako mi nije svojstvena, zvat ću ga Mrzitelj. Kao što on neke tamo žene nazva zmijurinama kamenjarkama. A ne imenova ih. Iako svi znako koje su to, kao što svi znamo i tko je Mrzitelj..
E sad nastavimo o njemu Mrzitelju iz Mostara koji tako olako poseže za pandorinom kutijom mržnje i zla koja mu je uvijek pri ruci. Ajmo malo rekonstruirat Mrziteljev put od Mostara do Sarajeva. Ni umorio se od puta ne bi ako bi zastao kraj Grabovice, one blizu Mostara a neke tako između Konjica i Jablanice koja i ne postoji vjerojatno. Vidio bi pusto selo, ŝkolski primjer genocida, ali nepresuđenog. Zamislite sad da tamo neki slikar naslika Grabovicu i djecu kako se igraju pored Neretve. Jedna od rijetkih preživjelih žrtava možda bi se upitala: “Je li se ono tamo igra Mladenka ?”.” Ma kakva bolan Mladenka, to su joj djeca, golemi i oni narasli, još malo pa momci i cure”, odgovorio bi drugi. A onda bi shvatili da je to samo fikcija jer Maldenku su krvnici ubili s nepune četiri godine, kao i njezinu obitelj, susjede. Kad bi Neretva mogla pričati možda bi se pronašla njiihova tijela. Ali Mrzitelj ne staje pokraj Grabovece već nastavlja voziti prema Sarajevu gdje prima ogromnu plaću koju mu je njegova mržnja osigurala, da se razumijemo, Mrzitelj bi mogao promisliti kako su oni koji ubiše Mladenku mogli izaći iz opkoljenog Sarajeva? Al neće, eto mu olakšanja jer stiže u Šeher. Tamo gdje na slikama ne fali crkava, ni katoličkih ni pravoslavnih. Ne fali ni spomenika, od Kazana pa sve do lažnih spomenika HVO- u.
Ali fali i Hrvata i Srba, fali multietničnosti koje je ostalo još samo na slikama i plakatima. Pozvati Mrzitelja da prođe središnjom Bosnom bio bi uzalud posao. Od Viteza, preko Travnika, Bugojna, Zenice, Vareša, Kaknja, Fojnice i Žepča vidio bi sama stratišta poput onog u Grabovici. Ali što bi rekli njegovi istomišljenici, to bi ionako nekad postali UZP- ovci. Pa i djeca iz Viteza koja se usudiše igrati košarku u vrijeme primirja. Mrzitelja ostavljam njegovoj mržnji, spasa mu ionako nema. Ali ima onima koji ne žele biti poput njega, koji priznaju da je zla bilo svugdje a zločinaca na svim stranama. Radi trajnog mira na ovim prostorima bilo bi dobro pozabaviti se konačno onim zločinima koji su nepresuđeni, od genocida u Grabovici do UZP- a u Bugojnu. Jer Mrzitelja i njegove sljedbenike može poraziti samo istina! Na nju imaju pravo i oni koje Mrzitelj patološki mrzi!
