STVARNI MOTIVI PROTIVLJENJA PELJEŠKOM MOSTU: Geopolitički interesi i bosanski patriotizam na štetu cijele Bosne i Hercegovine 
Izgradnja Pelješkog mosta, toliko očekivanog projekta kojeg su najavljivale gotovo sve Vlade Republike Hrvatske, službeno je započela i predstavlja jedan od najvažnijih infrastrukturnih prometnih projekata u novijoj hrvatskoj povijesti.
Međutim, priča oko Pelješkog mosta izazvala je toliko kontroverzi u Bosni i Hercegovini da je nemoguće ne zapitati se što je sporno oko same realizacije projekta koji uvelike predstavlja i veliki dobitak za samu Bosnu i Hercegovinu.
Nakon što je Europska komisija odobrila financijsku potporu izgradnji Pelješkog mosta u okviru Kohezijske politike koja je zadužena za razvoj infrastrukture zemalja članica Europske unije, uslijedila je politička i medijska ofenziva bošnjačkih političkih predstavnika protiv izgradnje, ističući da se radi o direktnoj povredi bosanskih (i valjda hercegovačkih) prava na otvoreno more, kao i neriješeno pitanje granica.
Nakon brojnih upućenih pisama u kojima se poziva na bojkot izgradnje Pelješkog mosta od strane bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Izetbegovića i predsjedatelja Vijeća ministara Zvizdića, Europska komisija je jasno istaknula da ne postoje nikakve formalne i pravne prepreke oko početka izgradnje.
“Komisija je pažljivo izanalizirala hrvatsku projektnu dokumentaciju za sufinanciranje Pelješkog mosta, te je provjerila jesu li ispunjeni svi uvjeti i procedure propisane Pravilom o Kohezijskoj politici prije usvajanja projekta.
Na temelju dodatnih informacija koje je dostavila Hrvatska, Europska komisija je zaključila da nema otvorenih pravnih pitanja s ovim projektom Kohezijske politike, kada su u pitanju komisijske i interne procedure Evropske Unije”, istaknuo je tada Johannes Bahrke, glasnogovornik za regionalnu politiku Europske komisije.
Iako sama izgradnja Pelješkog mosta predstavlja strateški interes i za Bosnu i Hercegovinu, prvenstveno zbog prometnog rasterećenja prostora Neuma koji se pojavljuje svake godine za vrijeme ljetne sezone, ali i gospodarske i turističke prednosti zbog direktne povezanosti sa cjelokupnim jugom Hrvatske, političko Sarajevo i dalje tvrdi da se radi o gruboj povredi bosanskog suvereniteta.
Stječe se dojam da je pitanje Pelješkog mosta daleko dublje prirode nego što to službeno žele istaknuti bošnjački predstavnici.
Iako su strateške i infrastrukturne prednosti koje BiH dobiva poprilične i s više aspekata nemjerljive, postavlja se pitanje kako izgradnja toliko spornog mosta utječe na geopolitičke vidike bošnjačkih lidera u pogledu bosansko (hercegovačkog) juga?
Još 1995. godine, tzv. bošnjački intelektualci pod palicom Ibrahima Bušatlije i Bosanskog pomorskog društva (sa sjedištem u Vogošći) izdali su svojevrsni manifest pod nazivom „Bosansko primorje i Neum“ u kojem su sadržani geopolitički pogledi na prostor Neuma i izgradnje pomorske luke na tom prostoru. Veliki san spomenutog Bušatlije, još 1995. godine predviđao je Neum kao strateško uporište bosanskih ciljeva i izlaska na more kao i pokušaja direktnog utjecaja na taj prostor kroz izgradnju morske luke, a samim time i izmjene etničkog sastava kojim bi tadašnji bošnjački lideri uspjeli poklopiti jedini prostor na kojem je BiH imala pristup moru.
Konjic i Jablanica (plus Stolac i Neum) predstavljao je tzv. zelenu transverzalu kojom bi Sarajevo dugoročno dirigiralo i koji bi držali direktno pod svojom kontrolom, a samim time i uvjetovali sve buduće projekte.
Naime, bošnjački politički predstavnici jasno i nedvosmisleno, spremni su žrtvovati strateške i infrastrukturne interese cijele države u korist vlastitih (etničkih i nacionalnih) interesa, predstavljajući to kao patriotizam, iako se radi o sebičnim ratnim ciljevima koje izgradnja Pelješkog mosta uvelike remeti bpz.ba.
