Dobro ugođeni herceg-bosanski orkestar
Nikada Čović nije bio sam. Ni kada su ga smjenjivali, progonili, zatvarali. Uvijek je bio krug prijatelja u prstenu oko njega. A sada je, čini se, odlučio taj prsten prekaliti, učiniti neslomljivim. Prsten, ne više oko samoga sebe, nego i oko HDZ-a BiH.
Već godinama Matica Hrvatska Mostar je jedna od najorganiziranijih kulturnih ustanova u gradu Mostaru, u BiH, pa i na širem prostoru RH. Akademici Ljerka Ostojić i Josip Muselimović znaju svoje poslove, liječnički i odvjetnički, i kad su u svojim strukama postigli sve što se može postići, organiziraju snažan kulturni život Hrvata, i građana Mostara, tako da im mogu zavidjeti puno veće sredine i puno bogatija društva.
Njih dvoje su spona s drugom čvrstom karikom u lancu kulture i znanja, spona s HAZU BiH, kojoj je na čelu dr. Jakov Pehar. Čovjek kojemu je Bog dao da tako dugo poživi da kao čovjek i intelektualac može posvjedočiti o teškom životu od djetinjstva, preko proživljene i preživljene sudbine sudionika Križnog puta iza Drugog svjetskog rata, pa do nove bitke za Mostar, protiv jednog pa drugog neprijatelja, e kako bi danas, bez predrasuda i bez mržnje prema bilo komu, gradio mostove prijateljstva. Ante i Jakov nas vode do nove jake karike, do mostarskog Sveučilišta, kojemu je sada na čelu mladi rektor Zoran Tomić, kojega bi mnogi rado vidjeli ponovno kao u mladosti, u politici od koje on zasad uspješno izmiče. Jedan od profesora mostarskog Sveučilišta, Ante Sesar je odnedavno na čelu HZ Herceg Bosne, institucije koje se Hrvati jednostavno ne smiju odreći. Pa ni kada izgleda kao da nije jasno čime bi se trebala baviti. I kada se čini da se traži negdje između Akademije, Matice, Instituta i nejasnog političkog konstrukta. Još jedan profesor Sveučilišta, Ante Kvesić, koji je u ratu s Ivanom Bagarićem i drugim mladim liječnicima organizirao sanitet HVO-a, sada je, zapravo bi se moglo kazati, već decenijama na čelu Sveučilišne bolnice u Mostaru, bez koje se ne bi moglo zamisliti ovaj dobro ugođeni herceg-bosanski orkestar. Orkestar kojega je ugodio i njime ravna Dragan Čović.
Možda to ne bi mogao sam, bez dugogodišnjeg „privremenog“ gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića i predsjednika Vlade HNŽ-a Nevenka Hercega. Kao ni bez Bože Ljubića, osobe koja, možda više od svih drugih asocira na Hrvatski Narodni Sabor. Kao i tajnik HNS-a Josip Merdžo. Tu su i drugi čelnici hrvatskih stranaka (dva HDZ-a tu koordinaciju političkih stranaka čine još i HSS, HKDU, HDU, DC, Ujedinjena HSP BiH, zatim HSP HB, Hrvatski pravaški blok, HSP dr. Ante Starčević HB i HSP dr. Ante Starčević BiH) u BiH: Ilija Cvitanović i Martin Raguž, Ivan Musa i Vesna Čović Pinjuh, Miljenko Miloš, Ljilja Lovrić i Karamatić, Koroman, Bošnjak, Matešković te hrvatski generali i visoki časnici HVO-a Nakić, Sopta, Grabovac Titan, Džoić, … Svi su oni svjesni kako narodu nije do višestranačja u sumraku demokracije nakon kojega svaki dan može svanuti zora nekog novog teškog sukoba, ako ne i novoga rata.
Ujutro, u ponedjeljak, zasjeda HNS, i zato ovo i pišemo.
Svi vi (ne)spomenuti, ostanite na visini zadatka. Sjetite se što ste obećali – izborni zakon i nastavak borbe za ravnopravnost Hrvata u BiH, prije i poslije svega. Da bi se sudjelovalo u toj bitki, činjenica je, mora se biti na terenu i „igrati“. Ali se nikada i ni pošto ne smiju osobni interesi izdignuti iznad općih, nacionalnih. Narod vam, budite sigurni, ovaj put ne bi oprostio još jednu odgodu rješavanja temeljnih, preddemokratskih prava koja imaju i manjine svugdje po svijetu, a ne jedan konstitutivan narod. Narod od kojega ostadoše ostaci ostataka, koji, ma kako očajni bili, dobro shvaćaju da se samo zajedništvom, samo čvrstim karikama u još čvršćem lancu, s HNS-om kao političkim „kišobranom“, može nadati konačnom mirnom rješenju tog sudbinskog pitanja.
Dok su Srbi i Bošnjaci promijenili dvojicu-trojicu političkih vođa, Hrvati su bili prisiljeni mijenjati vodstvo svako dvije-tri godine. Dolazi, prema najavama (para)obavještajnih krugova još jedan val udara na Dragana Čovića, dirigenta herceg-bosanskog orkestra, neupitnog vođu kojega poštuju svi spomenuti čelnici bitnih hrvatskih institucija u BiH, kojega će se pokušati još jedanput kompromitirati ili prisiliti na odstupanje s čela HDZ-a BiH. Pokušalo se, neuspješno, brojnim sudskim procesima. Nakon toga udarima iznutra, slabljenjem i dijeljenjem najjače stranke i sukobima unutar HNS-a. Pokušavalo se konfrontirati ga s vrhom katoličke Crkve u BiH i posebno u Hercegovini. Danas je jasno da je svejedno hoće li novi biskup biti Željko Majić ili netko „uvezen“ iz Hrvatske ili Rima, i tko je novi provincijal hercegovačkih franjevaca. Crkva zna da je narod živa Crkva. I da narod zna razlučiti bitno od nebitnoga, da bez zajedništva duhovnog, kulturnog i političkog – jednostavno nemamo šanse preživjeti kao državotvorna zajednica unutar ovakve ili onakve BiH.
Izdržat će Dragan još jedan udar. I ne će i ne može ostati sam. Ako bi se drugi slučajno i razbježali – uvijek može računati na svoje Poskoke, prve dragovoljce Herceg-Bosne. Mladen Ljubić-Vajta (Što napišem to pročitam)
