|
ZAGRLJAJ POETE
Gledam tvoje zidine
kamene i sive,
predivna si Istro
i svi ti se dive.
Gledajuć’ ti polja
uzdahe još njišem,
zeleno ti platno
u stihove pišem.
Umirući leptir
raširio krila,
miriše i kamen,
predivna idila.
Predivna si Istro
u kamenom platnu.
Dom si mi zamijenila
za dolinu zlatnu.
Prigrlila mene si
tu u krilu svom.
U tebi sam pronašla
na trenutak dom.
Pod nebeskim svodom
okružena vodom.
Ulicama hodam .
U miru sam s tobom.
Grlim tvoja njedra
rukama poete.
Ostavljam ti ovaj stih,
tek da me se ponekad
prijatelji sjete.
Autor – Ruža Rosi
|
|
|
