NA STAROM SOLARU
Danas sam bila pred kućom rodnom
sjedila na solaru kamenom, starom
bršljan je spleo zidove njene
al ipak je volim još istim žarom.
Otoman stari još uvjek je tamo
na prozoru stora navučena stara
na trenutak osjetih miris dunje žute
sa bakina starog, trošnog ormara.
Škrabutina gusta splela je vrata
na kojima sam majci širila ruke
na svakom kamenu na kući staroj
urezane su njene brige i muke.
Urezana su tamo sjećanja draga
majčine duge, neprospavane noći
kroz gustu krošnju oraha starog
još Mjesec navrati skoro svake noći.
Obasja kuću i dvorište zaraslo
kroz prozor proviri u sobice male
pomiluje sliku prašnjavu, blijedu
drage uspomene što tamo su ostale.
Tebi mjeseče kućicu ostavljam
obiđi je ponekad umjesto mene
čuvaj mi solar, staze djetinjstva
srcu mome najdraže uspomene….
