Zbogom školo!?
Lagala bih da ne kažem kako i ja, baš kao i učenici, jedva dočekah zadnji radni dan prije ljetnog odmora. Jučer na odlasku s posla rekoh, onako za sebe, zbogom školo. Odmooor!…
Ali, već poslije podne istog dana, oko 15 i 30, po najvećoj vatri dohvatih knjigu koju mi je kolegica Sanijela darovala 21. ožujka, a ja je ne stigoh u miru pročitati. Baš ne stigoh!
I tako parkirah se na klupu smještenu između dvije trešnje čije se grane ležerno isprepliću i stvaraju ugodan hlad. Kroz njih se nenapadno provuče pokoji sunčani tračak, a ljetni povjetarac ugodno struji poigravajući se stranicama romana, ali i mojom laganom haljinicom…
Nevelik roman, nevelik broj likova, aktualna tema (komentari – komentatori), jednostavno napisano – TAMAN!
Priuštite si malo ovakvog čitanja u ove vruće ljetne dane, zasigurno ćete prepoznati djelić svoje osobnosti i nedvojbeno proširiti vlastite vidike…
