Daria Juričana valja prozvati Jelenom Veljačom, a Jelenu Veljaču državom. Odmah treba ukinuti ovakvu Republiku Hrvatsku, proglasiti Jelena Republika Veljača i Milanovića izabrati za predsjednika. Onako, bez ureda, bez savjetnika, bez ikakvih ovlasti, bez obaveza, bez osiguranja i cirkusarija, jedino mu osigurati trajnu jutarnju inspiraciju na Dežulovićevoj literaturi i primjerenu plaću dostojnu ozbiljne nove države. Očito je da mu je Dežulović dijaloško vrelo, jer je u Dežulovićevom geniju na stranicama Novosti mogao pronaći sintagmu da Škoro smrdi. Čisto antifašistički, nadkulturno jel tako, jer antifašizam miriše, a fašizam smrdi. Nema se tu što pametovati. Fašisti siluju, antifašisti ljube.
Stvarno je sve otišlo naopako u ovoj našoj Hrvatskoj. Stislo mi se grlo gledajući Daria Juričana, kome ne daju rođeno ime i prezime. Ne može biti Milan. Čovjek je stvarno u nevolji i može zapasti u velike probleme prilikom posjeta nekoj uređenoj zemlji. Može mu se dogoditi da ne zna kako mu je ime, a onda, granična policija s njim u azil među Afganistance, Nigerijce, Somalijce, Pakistance, što je bolja opcija, jer bezimen, samo s ljudskim likom, može završiti i u azilu za živinu, a to je tek frka. Čudi me da ne uviđa bit problema, a čovjek stvarno djeluje progresivno. Po frizuri se vidi da je rođeni antifašist, gotovo kao Rada Borić ili Marijana Bijelić. Čudno da zapinje s rješenjima.
Evo, primjerice, mogao se nazvati Jelena Veljača. Zagarantirana mu je javnost i audijencija na Pantovčaku. Plenković bi strepio od njegove, odnosno njene izmučene tankoćutnosti pa bi dolazio na skupove dati mu potporu kao građanin Andrej, a osigurao bi potporu stotina udruga, sve redom progresivnih antifašista. Da se nazvao Jelena Veljača, imali bi dvije Jelene Veljače, a to bi bio epohalni iskorak za seksualnu higijenu u zemlji, a svakako i uveliko opreko granica, jer taj val ne bi lako prestao. Evo, primjerice, stotine silovatelja se panično pakira, a kažu u Centru za mirovne studije Gordana Bosanca, da su ih migranti iz Cazinske krajine izvjestili o neobičnim stvorenjima, nalik ljudima, jedino što neki nemaju gaće pa im pimpeki mlataraju u luđačkom trku, neki bez cipela, u paničnom bijegu navlače što stignu i jure preko BiH, preko Republike Srpske i ravno na Drinu, pa u Srbiju. Bog zna gdje će se zaustaviti, jedino je Erdogan ozbiljna prepreka. Daria Juričana zato valja prozvati Jelenom Veljačom, a Jelenu Veljaču državom. Odmah treba ukinuti ovakvu Republiku Hrvatsku, proglasiti Jelena Republika Veljača i Milanovića izabrati za predsjednika. Onako, bez ureda, bez savjetnika, bez ikakvih ovlasti, bez obaveza, bez osiguranja i cirkusarija, jedino mu osigurati trajnu jutarnju inspiraciju na Dežulovićevoj literaturi i primjerenu plaću dostojnu ozbiljne nove države. Očito je da mu je Dežulović dijaloško vrelo, jer je u Dežulovićevom geniju na stranicama Novosti mogao pronaći sintagmu da Škoro smrdi. Čisto antifašistički, nadkulturno jel tako, jer antifašizam miriše, a fašizam smrdi. Nema se tu što pametovati. Fašisti siluju, antifašisti ljube.
Antifašisti nemaju dvojbi, odmah se traži prva grana, kao u vesternima, dovlači se silovatelja, na konja s njim, a šerifu je bolje da se zapije u uredu dok konj ne dobije po sapima, a silovatelj se pošteno zakoprca. Fašisti sve nešto otežu, pametuju, izmišljaju procedure, a čak im pada na pamet i provjeriti što se dogodilo. Zamislite i drskost da ponešto i upitaju osumnjičenog silovatelja. Očita je fašistička institucionalna namjera spasiti pajdu fašistu silovatelja. E, zato su nužni antifašisti. Progresivci. Zato je rješenje da Juričan postane Veljača. I to Jelena.
Seks s nožinom pod grlom žene, s pištoljem na čelu zarobljenom suprugu, bratu, što su romantičarski iskazivale stotine i tisuće boraca protiv hrvatskog fašizma prema tisućama hrvatskih žena, nije silovanje. To je vjerojatno ljubav, doduše specifična i zbog katoličke fašistoidne zalupanosti Hrvata, još uvijek neshvaćena. Možda to spada pod nadležnost udruga za reproduktivna prava ili pod prava manjina, razmišlja Veljača. Jelena Veljača se još o tome nije izjasnila pa bi to moglo izazvati nevolje. Recimo Pupovcu, koji je totalno izmučen spašavanjem ono malo srpskih prava pred nabujalom ustašizacijom.
Kada Dario postane Jelena Veljača, a Jelena država, puno toga će biti bolje. Već sam rekao da će svi silovatelji pobjeći glavom bez obzira, jedino nisam siguran kakvu je sudbinu Veljača namjenila silovateljima pripadnicima manjina, recimo onima iz srpske manjine. To bi mogao biti gadan problem jer se Jelena Veljača sa skupinama borkinja za reproduktivna prava do sada o tome nikada nije izjašnjavala. Moguće je da je silovanje tek ako se dogodi u Zadru, Splitu, Zagrebu i ako se radi o pojedinačnom slučaju. S druge strane, seks s nožinom pod grlom žene, s pištoljem na čelu zarobljenom suprugu, bratu, što su romantičarski iskazivale stotine i tisuće boraca protiv hrvatskog fašizma prema tisućama hrvatskih žena, nije silovanje. To je vjerojatno ljubav, doduše specifična i zbog katoličke fašistoidne zalupanosti Hrvata, još uvijek neshvaćena. Možda to spada pod nadležnost udruga za reproduktivna prava ili pod prava manjina, razmišlja Veljača. Jelena Veljača se još o tome nije izjasnila pa bi to moglo izazvati nevolje. Recimo Pupovcu, koji je totalno izmučen spašavanjem ono malo srpskih prava pred nabujalom ustašizacijom.
Bilo bi nezgodno i pred svijetom, naročito pred Europom, da sada dvije Jelene Veljače organiziraju masovne skupove protiv silovanja i silovatelja i da im se pridruži Zoran Pusić te da umjesto sudaca, istražitelja i regularne državne procedure, s gomilom krenu prema Borovu Selu, Vukovaru i prema ostalim mjestima gdje žive manjinski ljubavnici pa s isukanim užadima zakapare debele grane u tim mjestima. Neće se smjeti tako, to je očito, jer to može biti udar na manjinska prava. Može zalupana svjetina u europskim gradovima vidjeti kako se progresivci u Hrvatskoj obračunavaju s tim zlom i potom uzeti pravdu u svoje ruke. Jer, ne mogu Europljani dopustiti da tamo neki Hrvati više štite i vole svoje žene nego oni svoje. Zato za prvi konopac i drvo, samo pronaći razularenog ljubavnika u susjedstvu. Kandidata kao u priči. Treba uz vješanje dokazanih silovatelja, otkloniti i uzročnike tog zločinačkog nagona i naravi.
Puno je tu u najnovijoj odlučnoj akciji Jelene Veljače i borkinja za reproduktivna prava žena opasnosti, teških iskušenja i izazova, puno mogućih stranputica čak i za tako progresivne umove. Zato se nastoji za početak objesiti ove zločince u Zadru. Sve je tu jasno, nema se tu o čemu više razgovarati, a kao opomenu, odmah objesiti i suca, zatim roditelje, a ni Bošnjakovića ne bi trebalo maziti, a ostaviti kao političko pitanje ratne seksualne odnose koje je zbog implikacija na manjinska prava, bolje ostaviti na miru i zasad tretirati možda malo razuzdanijom ljubavnom igrom.
Zato se ukaže Radojka Borić koju je očito slučaj silovanja u Zadru toliko rasrdilo, a duboko svjesna stvarnog izvorišta svih poremećaja u Hrvatskoj, odmah je odlučila Jeleni Veljači samo na drugom trgu, dati potporu u borbi protiv Crkve, Vatikana i što je najopasnije – vjeronauka u školama. Nema zaštite žena bez izgona vjeronauka, nema sućuti sa ženama dok tamo neki tipovi u svećeničkim haljinama otimaju zalogaj iz usta Radojki i njenim borkinjama. Teško je ne uočiti, s obzirom na poruke borkinja protiv silovanja i za reproduktivna prava žena zadnjih dana, duhovnu povezanost gnjusnih zločina i Crkve, jel tako?
Puno je tu u najnovijoj odlučnoj akciji Jelene Veljače i borkinja za reproduktivna prava žena opasnosti, teških iskušenja i izazova, puno mogućih stranputica čak i za tako progresivne umove. Zato se nastoji za početak objesiti ove zločince u Zadru. Sve je tu jasno, nema se tu o čemu više razgovarati, a kao opomenu, odmah objesiti i suca, zatim roditelje, a ni Bošnjakovića ne bi trebalo maziti, a ostaviti kao političko pitanje ratne seksualne odnose koje je zbog implikacija na manjinska prava, bolje ostaviti na miru i zasad tretirati možda malo razuzdanijom ljubavnom igrom. Problem je to, jer Jelena Veljača o tim ratnim ljubavnicima šuti, pa, gledajući ju izmučenu i srditu, nitko ne može isključiti da i njih proglasi silivateljima. Zamislite, manjinski borci za svoju nejač silovatelji!?
Teško shvatljivo, ali tko će ga znati s tankoćutnom Jelenom Veljačom ili Juričanom kao Veljačom. Još tankoćutnijim. Moglo bi se dogoditi, ako državni vrh nekako ne umili Jelenu Veljaču i ako Juričan postane Jelena Veljača, da Pupovčevi Srbi opet dožive genocid kao tijekom Oluje. Bolje pobjeći ispred pravdoljubive progresivne i antifašističke mase s užadima, pogotovo ako su obje Veljače srdite, jer one prvo vješaju pa pitaju. Možete zamisliti tek srditost i gnjev Radojke Borić i opasnost manjinskim ratnim ljubavnicima od nje. E tada je to politički problem. I prijeti opasnost da antifašisti postanu fašisti. Da bi se izbjegle te opasnosti, za sada će se očito vješati samo oni koje se uz bubnjeve proglasi silovateljima. One manjinske, migrantske i slične ljubavničke pokušaje, seksualne odnose i nježnosti toga tipa zbog specifičnih potreba zaštite manjina, ugroženih migranata i sveopće potrebe da im se dok se neodugroze, osiguraju sva, pa i reproduktivna i seksualna prava, neće se masovno ići na njih.
Njih će se prepustiti institucijama, koje će u tom slučaju biti antifašističke, a prosvjednici i pravdoljupci ostati goli fašisti. Zato će Jelena Veljača postati samo Republika u Hrvatskoj, a neće recimo postati Europska komisija, Dario Juričan će postati Jelena Veljača rezervni borac ili borkinja, ako koji silovatelj drsko ostane pritajen, jer antifašisti znaju da neprijatelj nikada ne spava, a Milanović s isukanom Dežulovićevom literaturom u krevetu u kojem ništa ne smrdi, predsjednik Jelene Veljače, Republike. I čiča miča, gotova državna priča, svi nastave živjeti sretno i veselo do smrti, ako ne postanu besmrtni.
