Prosulo se vrime – mili moji
Jaram pade kao dašak vitra
Svako od nas nosi svoje brime
Ma je lipo sititi se svega
U toj grudi što drčna i hitra
Ne povija ni ramena svoji’
Sva prkosna iznad svoga greba
Zagrlila dica – nidra ti od zlata
Đuturumi nate Boga vape
Zemljo moja kameniti vrata
Ti prostrta ispod humskog neba
Moji dragi, lipo vas je sristi
I besidu uz ognjišća vesti
Dvi, tri riči kad iz bilog svita
Dočeka me oni damar isti
Da divanim jezik hercegovski
Da udišem tvoja vrila lita
Zaprkosi vično, slobodna i mila
Rođena si iz prošlosti mraka
Zalegla na stini
Okupana krvlju
I povijena dračom – dičnih ti predaka
Zamiriši cmiljen
Ponosna se vini
Nek zaori ganga i prela i sila
A ti budi mirna…
Zemljo kršna, zemljo moja mila.
