Nakon što je članica Predsjedništva HDZ-a 1990 Diana Zelenika najavila kako ova stranka kreće u okupljanje stranaka s hrvatskim predznakom u blok koji bi navodno trebao biti „alternativa Hrvatskom narodnom saboru“, u hrvatskoj javnosti pojavila se bojazan da Devedesetka ne okuplja alternativu, nego da nova „platforma“ počinje dobivati svoje jasno vidljive konture, piše Dnevnik.ba.
Kako je Zelenika potvrdila sarajevskim medijima, HDZ 1990 počeo je pregovore s drugim političkim strankama poput Posavske stranke, HSP-a, HKDU-HRAST te drugih manjih stranaka s ciljem postizanja dogovora o zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima 2018. godine.
Zelenika je kritizirala i Hrvatski narodni sabor rekavši kako u toj instituciji vlada jednoumlje, iako je i HDZ 1990 član HNS-a. Između redaka je najavila i mogućnost da HDZ 1990 napusti HNS.
Podsjećamo kako je „platforma“ postao sinonim za izigravanje legitimno iskazane izborne volje hrvatskoga naroda u BiH, odnosno formiranje izvršne vlasti od političkih subjekata koji nemaju hrvatski izborni legitimitet. Taj scenarij smo već vidjeli pri formiranje Vlade FBiH u proljeće 2011. godine kad je „hrvatsku kvotu“ popunio minorni HSP Đapić-Jurišić i NS Radom za boljitak Jerka Lijanovića (koji se ni ne nazivaju hrvatskom strankom, niti pretendiraju predstavljati Hrvate).
„Alternativa“ po mjeri Bakira Izetbegovića
„Pravo svake članice HNS-a je da na izbore izađe samostalno ili u koaliciji, sve dok se pridržava akata HNS-a koji su obavezujući za sve članice i tu nema ništa sporno. Ono što u ovom slučaju jeste sporno je što se ova inicijativa pojedinih članica HNS-a poklapa sa najavama gospodina Izetbegovića o tomu kako će ‘tražiti nove partnere među hrvatskim strankama’, što otvara mogućnost nove platforme ili alijanse“, rekao je za Dnevnik.ba član Predsjedništva HNS-a Mario Karamatić referirajući se na izjavu predsjednika SDA Bakira Izetbegovića iz sredine kolovoza kad je kazao da u bošnjačkom i srpskom korpusu postoji alternativa dominantnim strankama, a u hrvatskom to nije slučaj.
Izetbegović je rekao kako u hrvatskom korpusu alternative nema jer je Hrvata brojčano malo u BiH, ali je „zaboravio“ reći kako je do homogenizacije hrvatskog političkog bića u BiH došlo zbog činjenice da se bošnjačkim glasovima u dva izborna ciklusa biralo hrvatske političke predstavnike. Također, „zaboravio“ je reći kako hrvatski politički pluralizam, u punom smislu riječi, onemogućava manjkavi Izborni zakon, koji dozvoljava Bošnjacima da uzurpiraju političke pozicije namijenjene Hrvatima.
„Volio bih da me netko iz stranaka koje rade na tomu ‘alternativnom’ bloku demantira i jasno kaže kako neće ulaziti u neki oblik vlasti bez većinskog izbornog legitimiteta hrvatskih birača“, dodao je Karamatić uz opasku kako tako nešto do sada nije čuo.
„To otvara mjesta sumnji kako su pojedine stranke spremne biti smokvin list politike sarajevske čaršije“, izjavio je predsjednik HSS-a.
Hoće li bošnjački glasovi gurati „alternativu“
Da svaka stranka, pa i HDZ 1990, ima legitimno pravo odlučiti s kim će sklapati predizborne koalicije, smatra i glavni urednik Hrvatskog medijskog servisa Milan Šutalo. Ipak, u izjavi za Dnevnik.ba Šutalo je doveo u pitanje motive koji stoje iza ove inicijative HDZ-a 1990.
„To što je Devedesetka, sudeći po izjavi Zelenike, počela pregovore o formiranju koalicijskog bloka s još nekim manjim hrvatskim strankama kao što su Posavska stranka, HKDU-Hrast i HSP Nikole Raguža, godinu dana prije izbora i prije nego što je pitanje koalicija otvoreno unutar HNS-a, pokazuje kako njima i nije stalo do neke svehrvatske koalicije, odnosno koalicije stranaka HNS-a“, istaknuo je Šutalo.
Koliku će podršku hrvatskih birača imati pokazat će sljedeći izbori, dodao je, no sudeći prema rezultatima ostvarenim na prošlim lokalnim i parlamentarnim izborima, te najnovijem istraživanju agencije IPSOS, u kojem se ni jedna od spomenutih stranaka i ne spominje, sigurno ne veliku.
„Ono što javnost, međutim, posebno interesira je hoće li ovaj alternativni hrvatski blok imati svog kandidata ili kandidatkinju za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i planiraju li ‘sarajevski tražitelji alternative HDZ-u BiH’ bošnjačkim glasovima pogurati kandidata ili kandidatkinju Devedesetke, kako bi Hrvate po treći put majorizirali. Nadam se kako su u HDZ 1990 svjesni kako bi ih (ponovno) pristajanje na taj scenarij u kojem bi bili oruđe bošnjačke hegemonističke politike odvelo u političku smrt“, jasan je Šutalo.
Šteta i za Hrvate i za BiH
Najava udruživanja nekoliko stranaka s hrvatskim predznakom s ciljem izlaska na predstojeće izbore izvan HNS-a BiH na više je razina štetna po interese Hrvata u BiH, smatra analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) Milan Sitarski.
„To je štetno prije svega za legitimno političko zastupanje Hrvata u za to predviđenim tijelima vlasti. Štetna je i za zemlju u cjelini, obzirom da je neravnopravan institucionalni položaj Hrvata temeljno pitanje bez čijeg odgovarajućeg razrješenja BiH ne može postati stabilna, funkcionalna i istinski demokratska europska država“, izjavio je Sitarski za Dnevnik.ba.
Takvo bi parcijalno udruživanje i rastakanje političkih kapaciteta bh. Hrvata, dodao je, prije svega bilo štetno ukoliko bi se primijenilo i pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH, premda inicijatori u prvi plan stavljaju parlamentarne izbore.
„Na predsjedničkim izborima nije otklonjena mogućnost da hrvatski član Predsjedništva bude izabran bošnjačkim glasovima, kao što je bio slučaj s Željkom Komšićem 2006. i 2010. godine“, istaknuo je Sitarski.
Također, upozorio je i kako još uvijek važeći jednokružni većinski izborni sustav, ili sustav relativne većine, s cijelom FBiH kao jednom izbornom jedinicom, znatno olakšava bošnjačkoj samozvanoj „građanskoj ljevici“, a u stvari radikalnim unitaristima (SDP, DF, NS, GS…) ostvarivanje već najavljene namjere da svojim udruživanjem oko zajedničkog kandidata bošnjačkim glasovima ponovno izaberu člana Predsjedništva koji bi samo nominalno bio hrvatski.
Podsjetio je i kako na izborima 2014. godine na sreću nije ostvareno ponavljanje fenomena Komšić, iako je Martin Raguž (HDZ 1990) kampanju za hrvatskog člana Predsjedništva vodio prvenstveno u većinski bošnjačkim, a ne hrvatskim sredinama.
„S obzirom da je on tada bio predsjednik HDZ-a 1990, stožerna uloga te stranke u sadašnjoj inicijativi za objedinjavanje dijela manjih hrvatskih stranaka samo pojačava sumnju u njezine pogubne efekte. Čak i kad bi se ona ograničila na parlamentarne izbore na svim razinama, također bi pobuđivala sumnju u namjere njenih aktera“, rekao je Sitarski.
„U svjetlu aktualnih kontroverzi koje izaziva odsustvo političke volje da se Izborni zakon izmjeni sukladno odlukama Ustavnog suda BiH, što prijeti blokadom konstituiranja polovice zakonodavne i kompletne izvršne vlasti u FBiH, skorašnja uloga spomenutih stranaka sluti na mogućnost njihovog pokušaja da u suradnji s većim bošnjačkim strankama, a možda i visokim predstavnikom, pokušaju krađu legitimiteta po recepturi tadašnje ‘platforme’, možda čak i na državnoj razini“, smatra analitičar IDPI-a.
Pluralizam DA, izdaja NE
Hrvatskom političkom biću jeste potreban politički pluralizam, ali ne po cijenu izdaje nacionalnih interesa. Hrvatska politika treba korektiv, treba oporbu i treba pluralizam mišljenja. No, političko i medijsko Sarajevo priželjkuje pokoravanje Hrvata njihovoj volji, a ne izgradnju ravnopravnih međunacionalnih odnosa utemeljenih na poštovanju i uvažavanju konstitutivnosti i različitosti.
Sarajevu je cilj Hrvate pokoriti i do kraja ih dekonstituirati – pretvoriti ih u nacionalnu manjinu. Nadajmo se da za taj poduhvat ipak neće (ponovno) pronaći saveznike među samim Hrvatima, zaključuje u analizi Dnevnik.ba./HMS/
