Danas popodne, žarko, toplo,vruće
neka sitnica triba mi iz stare kuće
sve što fali u staroj kući naći smo znali
Nisam naš’o, tražim poviš kuće
uskim putem kroz prolaze tisne
uspomene jedna za drugom vrisne
Volim proći putima tim
iz svakog kuta uspomene teku
nose u ditinjstvo, čujem puste mladosti jeku
a onda sićanja teku, teku niz modru rijeku
kroz srce i dušu lete, slete, topla lita
pismu i šale, gledam, vidim te glavice male
prolazim između Kovačnice i naše štale
nižu se uspomene, zgode velike i male
iz ovog,onog kuta drago lice doluta
na kraju uskog puta iz sićanja
iz snova bude me legende Šuičke dvi
glas poznat me doziva “sused evo piva”
na kraju mojih traženja, uspomena, sićanja,
shvaćem kako jedan tihi divni život traje
uz Žutog i Bokija nove zgode tkaje
može piva, živili dečki, ispijmo do dna
za sve kojih nema, za sve koje su znali voliti
voliti, lažnom sjaju svijeta odoliti
za čovika, što bio je srce i duša – za Musa
ovu pjesmu posvećujem Mustafi Jariću-Musu
„Dobrom duhu Šujice“ počivaj u miru Mus
Antek…






