Pet minuta prije kraja,
zatvaram oči, šutim!
Opet isto, na rubu očaja!
Do kada više ima li kraja?
Pet minuta prije kraja, čet’ri plus,
u Areni muk, tama, tmina
u zemlju se spušta tišina!
Ništa od snova, druge godine iznova!
Ustani Bane osim Mađara,
imati ćeš posla sa ova
dva drugara, Amigosa garava!
Nada se u tugu pretvara!
Pet minuta kratko traje.
Stidljivo budi se nada nova!
Smiri se srce, dušo, ne budite ludi,
to što sanjate više je od snova!
I onda, recite mi sanjam li
događaju se čuda, prati…
rukomet kojeg igraju Hrvati
razum nikad shvatiti neće,
srce je veće od puke sreće…
I opet budni sanjamo,
nije lako, ne može to svatko!
Put iz očaja, pet minuta do raja!
Iznad svih! Uz njih!
Ima li netko kipić na kojemu je Šipić

Ante Antek Brajko.