Home Kultura Vjekoslav Krsnik…… Bavi li se već godinama Aca Stanković na HTV-u novinarstvom...

Vjekoslav Krsnik…… Bavi li se već godinama Aca Stanković na HTV-u novinarstvom ili subverzivnom djelatnošću

47
0
SHARE
Aktualno pitanje postavlja Vjekoslav Krsnik

Neovisni politički savjetnik ….

Ne treba se čuditi najnovijem protuhrvatskom istupu voditelja kultne emisije “Nedjeljom u 2” na javnom HTV-u Aleksandra Stankovića jer on otkako je sjeo u tu stolicu vodi sustavni psihološki protuhrvatski rat. Na taj način on  sudjeluje u unutarnjoj agresiji na Hrvatsku dirigiranoj iz četničkog Beograda u okviru šireg političkog projekta definiranog u memorandumima Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) odnosno njihovog “srpskog sveta”.

Kad se vidi biografija Aleksandra Stankovića onda nema nikakve dvojbe da je on kao  izdanak mješovitog braka prihvatio poput mnogih sličnih njemu, jugoslavensku, dakle zemljopisno nepostojeću, političku orijentaciju. U svojoj knjizi “Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena” o njemu sam napisao: “On predstavlja jednog od udarnih eksponenata u zalaganju za novi tip “bratstva i jednistva” na prostoru Mesićevog “regiona”. Zato u njegovoj kultnoj emisiji na HTV-u daje više prostora nego što je to uopće potrebno gostima iz Srbije. Hrvatski pretplatnici moraju gledati i slušati njegove sugovornike iz Beograda koji na ovaj ili onaj način prodaju maglu srbijanske politike u stilu “ko nas bre zavadi”. Klasičan primjer takvog djelovnja bilo je pozivanje u emisiju u studenome 2014. godine osvjedočenog najbližeg Miloševićevog propagandista Aleksandra Tijanića. Tom prilikom Aleksandar Stanković je jedini put pozvao moju malenkost u uvodni dio emisije, pa je emitirana moja izjava: “Dovođenje Aleksandra Tijanića u jednu emisiju HTV-u predstavlja duboku uvredu za žrtve što ih je Hrvatska dala da bi se oduprla velikosrpskoj agresiji u kojoj je Aleksandar Tijanić odigrao jednu od najbitnijih uloga Miloševićeve agresorske politike”. Tobožnji demokrat kako se predstavlja a ustvari kulturološki balkanski primitivac Aca Stanković izbrisao je drugi dio izjave: “Kao prvi hrvatski novinar koji je u to doba u hrvatskim medijima otkrivao takvu djelatnost Aleksandra Tijanića duboko sam zgranut uređivačkom politikom HRT-a koja se dovodeći njega u ovu emisiju time pretvara u JRT”.

Zajedno s pokojnim televizijskim redateljom Danijelom Marušićem organizirao sam prikupljanje izjave protiv tog skandaloznog promašaja HRT-a. U toj izjavi ističe se: “Kao građani i pretplatnici oštro osuđujemo u posljednje vrijeme zamjetne pokušaje HTV-a da se u program bez opravdanog povoda, kao u ovom konkretnom slučaju, uključuju osobe iz Srbije koja još uvijek ni politički ni moralno nije raščistila sa svojom agresorskom prošlošću”  Izjavu je potpisalo 215 uglednih javnih osoba, među kojima 17 saborskih zastupnika, šest predsjedničkih kandidata te brojne druge osobe iz javnog i kulturnog života. Kao dodatna zanimljivost  tekst izjave odbila je objaviti istog dana HINA (tada je bio glavni urednik Darko Odorčić) a sutradan ju je na intervenciju ipak objavila ali bez gore cenzuriranog ulomka.

Pored toga što u emisiju poziva javne osobe iz Beograda bez ikakva valjanog povoda, osim njegovog ustrajavanja na nekom novom “bratstvu jedinstvu”, Aleksandar Stanković svoje hrvatske neistomišljenike pretvara u neprijatelje, pa ih nastoji diskreditirati prizemnim upadicama i bahatošću. Posebno je uočljivo da ne baš rijetko istupa s izjavama koje dovele u pitanje njegovu profesionalnu  i moralnu poziciju na HTV-u, ali to je pitanje je li javna televizija nepristrana ili izuzetno pristrana, pri čemu je upravo sam Aleksandar Stanković najočigledniji primjer te pristranosti. To se uostalom odrazilo i ovom istupu na Facebooku poslije veličanstvenog uspjeha hrvatskih nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Budući da spada u kategoriju onih u Hrvatskoj kojima najteže pada upravo država u kojoj i te kako  dobro žive njemu ni na kraj pameti nije bilo da podrži ili pohvali ili ako to ne želi, čak prešuti njihov uspjeh koji je podigao ponos i moral hrvatskome narodu. U svom bahatom protuhrvatskom stilu napisao je: “I dalje mislim da nogometaši nisu moji najbolji ambasadori već su najbolji ambasadori sami sebe. Naravno, “moji ambasadori su Vučić i Šešelj”, ali koga da ja nakon ovih 20 godina javnog rada više u što uvjeravam, fuck off!’ S ovom se izjavom priključio čak i sličnim rječnikom notornom beogradskom Hrvatu Borisu Dežuloviću i njegovoj knjizi “Jebo vas Vukovar” Već i ova izjava kako su njegovi ambasadori Vučić i osuđeni ratni zločinac Šešelj trebala bi biti dovoljna da se Aleksandra Stankovića smijeni s  privatizirane pozicije emisije “Nedjeljom u 2″ jer je javnost dakle hrvatska već u nekoliko navrata na razne načine tražila smjenu tog bahatog i na određeni načiin neuljudnog Balkanca. Kad smo već kod njegovog domicilnog identiteta, važno se prisjetiti njegove izjave što ju je svojedobno dao srbijanskoj televiziji: ” Ljudi ne žele izraziti nacionalnu opredijeljenost zbog neugode. Ja nemam taj osjećaj iako se zovem Aleksandar Stanković. Ja sam, zapravo, anacionalan i meni se, pravo da vam kažem, pomalo gade i Srbi i Hrvati”.

Na kraju se postavlja zdravorazumsko pitanje: Može li Aleksandar Stanković i dalje voditi emisiju “Nedjeljom u 2”, ako su njegovi ambasadoiri, nešto poput Pupovčevih, Vučić i Šešelj i može li on, ističući da mu se gade Srbi i Hrvati, za svoje ambasadora smatrati ne Srbe nego četnike Vučića i Šešelja koji mu se kao Srbi ne gade kao što mu se gade Hrvati i nogometna reprezentacija.

Konačno valja postaviti i pitanje bavi li se Aleksandar Stanković na HTV-u novinarstvom ili svoje privilegiranu poziciju koristi za subverzivnu djelatnost protiv države i naroda gdje živi. Dok je HTV po zakonu dužan objektivno i nepristrano informirati hrvatsku, a ne novojugoslavensku  javnost, što obvezuje i emisiju “Nedjeljom u 2” Ace Stankovića, po definiciji subverzije, on je ipak i to godinama jedan od vodećih aktera hibridnog rata koji se  vodi pod pritiskom  unutarnje agresije u Republici Hrvatskoj.

Definicija subverzije glasi: “Subverzivno djelovanje obuhvaća sve dobrovoljne oblike ponašanja koji se mogu pokazati opasnima za vladajuću elitu, a ne ubrajaju se u kategorije poput veleizdaje, pobune, sabotaže ili špijuniranja. Subverzija označava i pružanje pomoći i potpore pojedincima, skupinama i organizacijama koje zagovaraju nasilno rušenje vladavinskoga poretka ili njegovih vodećih ličnosti.”.

Vjekoslav Krsnik