Treba znati reći “NE”. I ne, to nije bezobrazluk. Nije tvrdoglavost. Nije odbijanje svijeta. To je čin unutrašnje časti koju su mnogi izgubili. To je nježna granica koju postavlja onaj ko je dugo ćutio, dugo trpio, dugo čak predugo pristajao na ono što nije njegovo.
Na tom putu, mnogi su izgubili asertivnost, zamijenili je poslušnošću. Govorite “da”, i kad vam tijelo govori “ne”. Smješkate se, dok iznutra nešto tiho vene. Prilagođavate se, sve dok više ne znate kome, čemu, zašto, do kada.?
Ali istina ostaje sasvim jednostavna:
Ništa što žulja, nije naše. Ništa. Ni cipele. Ni riječi. Ni odnosi. Ni šutnje koje guše. Ljudi moji dragi, reći “ne” nije zatvoriti svoje srce. To je zaštititi ga. To je reći sam sebi: “Znam koliko vrijedim. I neću se više smanjivati da bih stao u prostor koji mi ne pripada.”
To nije odbacivanje drugih. To je povratak sebi.
Jer kad čovjek izgovori istinsko “ne” svijet mu počinje vjerovati. I tada, najtiše, ali najsnažnije svijet, život, sve oko nas počne govoriti “da”.
Samo se ohrabri reći NE
