Aktualni premijer Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić 
bio je jedan od sudionika sastanka s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom potkraj 1991., iz čijeg je transkripta Haaški sud “povezao” konce tvrdeći kako je već tada osmišljen navodni udruženi zločinački pothvat u presudi šestorici dužnosnika Herceg Bosne. Ćosić sve opovrgava ističući kako se u suštini u BiH ništa nije promijenilo još od 90-ih u pogledu odnosa triju naroda prema budućnosti zemlje. Kako, u kontekstu izrečene presude, tumačite tvrdnje da je na prijepornom sastanku s predsjednikom Tuđmanom dogovoren navodni UZP? – Ako nekom događaju želite pripisati poseban značaj ili se pozivati na njega kao značajno otkriće, prvo morate stvoriti scenarij drame i taj događaj na neki način mistificirati. Na saslušanjima haaških svjedoka česta je tema bio upravo stenogram toga sastanka. Jednom sam slušao poznatog hrvatskog odvjetnika kako izvodi zaključak da je u Tuđmanovu uredu postojala “krtica” koja je haaškim istražiteljima dostavila stenogram toga sastanka i prije Mesićeva dolaska na Pantovčak. Činjenica je da famozni stenogram uopće nije imao oznaku tajnosti. Koliku su “težinu” imale odluke, navodno donesene na tom sastanku, pokazuje i činjenica da su svi sudionici toga sastanka dobili po jedan primjerak stenograma nakon sastanka. Dakle, niti je bilo potrebe posegnuti za “krticom” u Tuđmanovu uredu, niti ima potrebe stvarati misterij. Dovoljno je pročitati što je tko govorio i o čemu se govorilo. Oko 20 ljudi, različitih profila i uloga, govorilo je svaki u svoje ime. Nikakvih zaključaka ni odluka nije bilo. Jedan od sudionika je svoje izlaganje čitao kao ranije pripremljen govor i pokušao to podvaliti kao zajedničko stajalište većeg broja hrvatskih dužnosnika koji su to, navodno, potvrdili svojim potpisima na sastanku koji je upriličen tjedan dana prije odlaska u Zagreb. To je bio grubi pokušaj podvale Tuđmanu koja nije prošla. Nakon haaške presude Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, gledao sam neke hrvatske povjesničare i političare kako javno pokazuju potpise kao nekakav dokaz tvrdnji da je na tom sastanku u prosincu 1991. godine dogovoren nekakav zločinački udruženi projekt. O čemu je riječ? Nekoliko dana prije odlaska u Zagreb stvarno je održan sastanak u jednom gradiću u BiH na koji su stigli hrvatski dužnosnici različitog statusa iz svih krajeva. Sastanak je bio neformalne naravi, a sudionici su iznosili svoja viđenja političke situacije u svojim sredinama. Uobičajeno, napravljen je popis nazočnih tako što su se svi sudionici potpisali na list papira koji je kružio od jednog do drugog sudionika. Upravo taj popis nazočnih javnosti se podvaljuje kao navodni pristanak i potpora zaključcima kojih nije ni bilo. Takve bi podvale i krivotvorine povjesničari trebali razotkrivati, a ne njima manipulirati… Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju bpz.ba
