“Pod petokrakom su se na ovim prostorima otvarale jame, majke su ostajale bez sinova, žene bez muževa, a djeca su odrastala čekajući očeve koji se nikada nisu vratili.
Malo je koji znak u tisućljetnoj povijesti hrvatskoga naroda iza sebe ostavio toliko neisplakanih suza, praznih mjesta za obiteljskim stolom i grobova koji još uvijek čekaju svoje mrtve.
Pod njezinom su zastavom domobrani, svećenici, učitelji, pjesnici i očevi obitelji živi bacani u jame.
Pod njezinom zastavom zabranjen je grob i zabranjena je žalost i zabranjena je sama istina.
Nijedna ideologija koja čovjeku oduzima ime, dostojanstvo i pravo na grob ne može biti temelj pravednoga društva. Počinitelji zločina nisu odgovarali. Dočekali su mirovine. Primali su odlikovanja. Ulice koje nose njihova imena još uvijek postoje. I još uvijek ima onih koji negiraju povijesne događaje, koji kosti u jamama zovu „nužnim gubicima rata“ i koji kažu: „Nemojte kopati po prošlosti.“
Draga braćo i sestre, to nije kopanje po prošlosti. To je iskopavanje istine. A istina se – ma koliko je dugo zatrpavali slojevima laži, šutnje i straha – ne da zauvijek pokopati.”
Dio homilije nadbiskupa Kutleše prigodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima na Groblju mira na Bilama.
Groblje Mira
