Andrijica Šimić, hajduk, borac za pravicu, štiteći svoj narod postao njegov legendarni junak, rođen u Grudama 1833. osuđen od ondašnjih okupatora na trideset godina robije, preminuo 1905. sahranjen u Runovićima sadašnja Republika Hrvatska.
Od tih vremena prođoše dva stoljeća, i nema mira, i nema pravice, i bez junaka nema slobode i bez njih nema pjesme, nema radosti, nema tuge.
Prije i poslije Andrijice, preko prvog i drugog rata, Domovinskog rata, pa sve do danas, Grude, ovaj hrvatski hercegovački krš dade na stotine i tisuće znanih i neznanih junaka. Vitezova!
Danas smo tu, s ponosom im spomen i zahvalu dajemo, mi koji smo nadahnuti njihovom hrabrošću, koji štujemo njihovu borbu, mi koji osjećamo dug spram njihove patnje i žrtve. Oni su tkali Hrvatsku povijest zlatnim slovima! Vas okupljeni prijatelji, koji ste prije trideset godina nastavili zlatnu nit hrvatskog domoljublja s velikom radošću pozdravljam! Danas stojimo ispred spomenika Hrvatskim braniteljima, ispunjeni ponosom, no tuga je u nama kad mislima prolazi mladost, koja živote moraše položiti za slobodu Hrvatskog roda. Njih trideset sedam hrvatskih Vitezova ovog kraja, uveličaše žrtvenik Hrvatske slobode.
Komunizam, ta izopačena ideologija dvadesetog stoljeća, pobila je preko stotinu milijuna ljudi, mnoge narode u svijetu dovela je do civilizacijske propasti, a neki imperijalistički režimi zaogrnuti njome su i tada pokušavali ostvariti svoje bolesne ambicije. Komunizam je nepovratno nestao sa svjetske scene, no Velikosrpski režim na čelu s Miloševićem i tzv. JNA ratom i agresijom na Hrvatski narod htjedoše napraviti Veliku Srbiju.
Tu njihovu agresiju smo slomili!
Slomili su je hrvatski domoljubi!
Nas prije trideset godina nije mobilizirao zakon, nas je okupila ljubav spram domu i rodu svom, nadahnuti povijesnim junaštvom svojih predaka kao dragovoljci smo utemeljili Hrvatsko vijeće obrane.
HVO je Hrvatski narod!
Dragovoljci spremni na žrtvu ni od koga nisu tražili niti očekivali plaću. Bili su ispunjeni ljubavlju a plaća im je bila Hrvatska sloboda.
S vjerom u Boga i nadahnuti pravicom, oduprli smo se agresoru i porazili ga.
Ali i danas zlo i neke zle političke ambicije žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu bez hrvatskog naroda ili ga svesti na drugorazrednu poziciju, kako bi netko drugi o njemu i u njegovo ime odlučivao.
Pokojni Zvonko Bušić je podnio trideset dvije godine uzničke žrtve, boreći se za slobodu hrvatskog naroda, legendarni junak domovinskog rata, Vukovarski vitez Blago Zadro dao je život zaustavljajući srpsku agresiju na Vukovar, Mate Boban stao je na čelo Herceg Bosne s istom nakanom. Par tisuća u ovom ratu vas naj odvažnijih okupi domoljubna nit, nit ljubavi za majku, za oca, za sestru, za nejač, za dom svoj.
Neka nas ta nit i danas drži, neka nikada ne otanča, neka ne pukne. A oni koji su danas obvezni držati je, nanovo tkati, moraju imati na umu da je to stoljetna nit
satkana od života vitezova, od krvi i suza hrvatskog naroda. To je nit vrijednija od bilo koga, to je nit života naroda!
Danas zahvaljujući njihovoj žrtvi ne morate davati živote već samo biti dosljedni i vrijedni njihove patnje, u protivnom povijest vas neće zapamtiti kao tkalce zlatne niti slobode hrvatskog naroda.
Dragi prijatelji, vi tkalci iz domovinskog rata koji i danas slavite i čuvate nit, tu koji ste se okupili i svi koji nisu ovdje nazočni, hvala vam! Iznad svega zahvaljujemo našoj braći, našim vitezovima koji darovaše živote, hvala njihovim obiteljima! Molimo za njih, a i za nas dragog Boga, da im udjeli u svom okrilju blaženstvo nebesko, a nama neka da snagu i mudrost da ustrajemo!
Dragi suborci čestitam vam dan branitelja HVO-a Grude!
Neka vječno živi Hrvatski narod, neka nam domovi bude ispunjeni dječjim osmijehom i veseljem!
S Božjim blagoslovom,
Živjeli!
Subota, 3. rujna 2022.
O Danu hrvatskih branitelja HVO-a Grude – Govor generala zbora Stanka Sopte
