Gostujući u popularnoj emisiji Večer s Ivanom Ivanovićem Goran Ivanišević je govorio o tenisu i suradnji s Novakom Đokovićem, kazavši da “Balkanca može trenirati samo Balkanac”, a prisjetio se i epskog puta do finala Wimbledona 2001. godine.
Opisao je kako je postao trener Novaka Đokovića-
“Jedne večeri me je nazvao i prvo sam pomislio da je šala kada mi je rekao da bi volio da se priključim njegovom timu. Znam ja njega već dugo vremena i dobri smo, a iako sam već imao planove, uspio sam se organizirati da s njim budem prvi tjedan na pripremama i da vidim kako to sve izgleda. Velika je odgovornost biti u timu čovjeka koji je najbolji na svijetu jer se očekuju samo pobjede. Nekad ni finale nije dovoljno, on je gladan rekorda i pehara.”
Pričao je i manje poznate detalje o Wimbledonu 2001. godine.
“Da bi nešto moglo biti, osjetio sam na treningu dva dana prije početka. Stvarno sam dobro servirao i onda sam nakon drugog kola osjetio da bi se moglo nešto dobro dogoditi. Svi su mislili da ću izgubiti sljedeći, ali ja sam igrao sve bolje i bolje.”
Britanci su te godine dali pozivnicu jer te godine nije imao dovoljno dobar renking (bio je 125. tenisač svijeta) za izravan plasman na turnir
“Oni nisu imali osam dobrih svojih igrača za sve pozivnice pa su rekli “hajde, dat ćemo jednu Goranu”. Mislim da su požalili dan kad su to napravili jer sam pobijedio njihovog heroja Henmana u trodnevnom polufinalu”, rekao je Goran i osvrnuo se na epsko polufinale.
“Cijela Engleska navijala je za Henmana iako je bilo i mojih navijača. Znam da je prvi prekid meni pomogao, netko je poslao tu kišu. U svlačionici nisam bio najbolje volje jer sam gubio 1:2 u setovima, kad je ušao Jovo Savić, sparing-partner sestara Williams i počeo pričati viceve. U tih sat vremena ja sam umirao od smijeha, zaboravio i na Henmana, kišu, Wimbledon… Opustio me i onda sam znao da je to – to.”
U finalu je Goran u pet setova pobijedio Patricka Raftera osvojio Wibmledon
Megy M. /Foto: screenshot
