Kultura selektivnog sjećanja ponovno na djelu. Stranka demokratske akcije obradovala nas je priopćenjem u kojem obilježavanje godišnjice uspostave Hrvatske Republike Herceg-Bosne napada rafalnom paljbom istina, neistina, poluistina i laži.
SDA tvrdi da se postupkom obilježavanja i navodnog glorificiranja Hrvatske Republike Herceg Bosne veličaju masovni zločini i etničko čišćenje Bošnjaka i Srba s područja te zamišljene paradržavne tvorevine. Zaboravljaju pri tom da je ta, kako oni kažu, paradržavna tvorevina uspostavljena u skladu s provedbom mirovnog plana Owen-Stoltenberg poštujući na tim osnovama osmišljenu Bosnu i Hercegovinu.
Kad SDA tako pompozno barata velikim riječima masovnih ratnih zločina i etničkog čišćenja (Bošnjaka i Srba) s područja te zamišljene paradržavne tvorevine navodeći Ahmiće, Heliodrom, Dretelj, Vranicu te obespravljene Bošnjake iz Stoca, Čapljine, dijela Mostara, Prozora, Ljubuškog, dijela Srednje Bosne, Žepča i dijela Posavine pri tom zaboravljaju da su ove ratne činjenice izdvojili iz njihove realne ratne stvarnosti pa se one, ni s čim uspoređene, doimaju kao potpuna i neoboriva istina o jednom zločinačkom narodu i njegovim žrtvama. Za svakom žrtvom treba žaliti. Ona ima svoje ime i svoje prezime. One koji je vole i za njom tuguju. Ali zaboravljajući tuđe žrtve (i njihova stratišta: Križančevo Selo, Buhine Kuće, Kraljeva Sutjeska, Vareš, Doljani, Uzdol, Grabovica, Bugojno, Konjic, Jablanica…), broj ubijenih, zatočenih, mučenih, prognanih s područja pod kontrolom takozvane Armije BiH (a da ne govorimo o žrtvama onih pod kontrolom srpskih vojska) oni selektivnim zazivanjem memorije hotimično stvaraju propagandni dojam jedne i neoborive istine, no ništa nije ni veliko ni malo dok se s nečim ne usporedi. Propagandna istina o rušenju Staroga mosta ma koliko se puta ponovila ne će i ne može postati istinom. Srušili ste Stari most za vlastite propagandne potrebe. I imali ste odgovarajući učinak, ali ponovnim optužbama Hrvata, unatoč ponavljanju, to ne će i ne može biti istinom, jer nije (i to dobro znate, ako ne znate pitajte svoje koji znaju). Usporedni brojevi prognanih Bošnjaka i Srba s područja pod kontrolom HVO-a s onim prognanih Hrvata s područja pod kontrolom takozvane Armije BiH i srpskih postrojba otkrit će mnogo više od navođenja općih mjesta za višekratnu propagandnu uporabu. Selektivno sjećanje i subjektivna istina ne mogu, ma koliko se vi trudili, postati, jer nisu, objektivno sagledavanje prošlosti.
SDA u priopćenju tvrdi da je, kako to oni kažu, paratvorevina Herceg Bosna produkt udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio podjela BiH (a u okviru koje nije bilo mjesta za nehrvate). Nisu tako tvrdili kad su se utemeljitelji SDA (i središnje vlasti BiH) na početku agresije oslanjali na jedinu organiziranu vojnu snagu obrane BiH nikle iz Hrvatske Zajednice Herceg Bosne (HVO) koja je uspostavljena nakon što je vaš prvi predsjednik ustvrdio poslije napada na Ravno da to nije vaš rat i dao nam do znanja da sukob koji se tada događao shvaća kao nacionalni rat Srba i Hrvata u koji se on, pa ni njegovom voljom središnja vlast BiH, nije htio miješati – mi nismo imali taj luksuz da taj rat bude nešto čemu možemo sačekati ishod – naš je već tada bio). Misli li, dakle, SDA da je obrana Bosne i Hercegovine u tim početnim i prijelomnim danima rata taj udruženi zločinački pothvat ili se to odnosi na ono razdoblje u kojem su se osjetili dovoljno moćno da okrenu vlastito oružje protiv onih s kojima su do jučer zajedno ratovali.
Ili se pak misle da je ta navodno zločinačka paratvorevina ona Hrvatska Republika Herceg Bosna (sa svojim HVO-om) koja je u Washingtonu (također mirovnim sporazumom) ugrađena u Federaciju BiH koja je kao takva sporazumom s Republikom Hrvatskom omogućila da Hrvatske snage (HVO i HV) i Armija BiH poduzmu završne oslobodilačke operacije nakon kojih je Milošević (i političko vodstvo Srba u BiH) bili primorani prihvatiti mirovne pregovore u Daytonu (čim je okončan rat u BiH). Dobro bi bilo da nam SDA odgovori, kad već tako mnogo o svemu zna, tko bješe onaj čovjek koji je na Bočcu isključivao i uključivao struju kako bi Milošević shvatio da je avanturi kraj i prihvatio završetak rata (a o čemu nam u svojoj knjizi svjedoči Richard Holbrook). I bješe li to taj zločinački pothvat o kojem tako rado pripovijedaju?
Propagandno ponavljanje navodnih istina o prošlosti u dnevno političkoj službi, osporavanja ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda BiH, samo učvršćuje sve one koji ne vide načina da se sa sadašnjim ostrašćenim bošnjačkim političkim elitama uopće može politički konstruktivno razgovarati. Oduzimanje suvereniteta hrvatskomu narodu, uz pomoć predstavnika Međunarodne zajednice, koje se dogodilo u više navrata (Alijansom, Platformom i Komšićevim izborima) izgleda da je nekima udarilo u glavu i vjeruju da tako mogu kad god hoće i kad im se prohtije. Zaboravljajući pri tom da svaka vlast koja nije nikla iz naroda za narod nema legitimitet i da može postojati samo ako se jamči silom kojoj se narod ne može oduprijeti. Možete još jednom tražiti od Međunarodne da vam dopusti ono što je u demokratskom svijetu nedopustivo. I još koliko puta? Ali, pamti ovaj hrvatski narod, i gore. I ovo pamti. Preživio je. I preživjet će, ma što vi, pa i svi drugi, mislili o tom.
Hrvatska zvona, priopćenje prigodom obilježavanja 24. obljetnice osnutka HR HB
