„LIJEPA KO U SNOVIMA” Igor Štimac: Pošto obraz, hrvatska politiko, od 2000. do 2026.?!
Štimac prozvao hrvatske političare zbog odnosa prema braniteljima, iseljeništvu i nacionalnim vrijednostima te poručio da će sam sastavljati liste.
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac i trener Igor Štimac objavio je na društvenoj mreži opsežnu poruku u kojoj se obračunava s hrvatskom političkom scenom i politikama koje su se izmjenjivale na vlasti od 2000. do 2026. godine. U tekstu progovara o Domovinskom ratu, položaju hrvatskih branitelja, iseljeništvu, Hrvatima u Bosni i Hercegovini te, kako smatra, iznevjerenim očekivanjima hrvatskih građana.
Je li Štimac krenuo u političku kampanju? Njegova objava otvara to pitanje, osobito zbog poruke da ga se ne gura ni u jednu stranku i najave vlastitih lista. Ipak, iz same objave nije moguće zaključiti da je donio službenu odluku o ulasku u politiku.
Štimac ne štedi političare, kojima zamjera korupcijske afere, privatizaciju državnih tvrtki, podjele u društvu i odnos prema vrijednostima za koje su se, prema njegovim riječima, borili hrvatski branitelji. U završnici šalje poruku da će vrata njegova projekta biti otvorena onima koji prihvate zajedništvo i interes hrvatskog čovjeka stave na prvo mjesto.
„Vjera – ljubav – domovina”, poruka je kojom završava objavu.
„Lijepa ko u snovima”
Objavu Igora Štimca prenosimo u cijelosti:
Pošto obraz, hrvatska politiko, od 2000. do 2026.?!
Jednom davno ponosno sam navlačio „sveti dres”, držao ruku na srcu, postrojen među svojim „vatrenima”, i odlučno branio svaki pedalj terena koji su protivnici željeli osvojiti.
Te 90-e bile su godine strepnji, stradanja, suza i ponosa.
Pobjeđivali smo na oba terena.
Vi, poštovani branitelji, na onom najvažnijem, u obrani svete nam grude Hrvatske, a mi sportaši na terenima diljem kugle zemaljske, u nastojanjima promocije mlade nam države i pokazivanju želje za opstojnošću države svima koji nas nisu htjeli i koji su priželjkivali drugačiji ishod nametnutog nam rata velikosrpskom agresijom na Hrvatsku.
Veličanstvene vojne akcije HV-a i HVO-a i mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja donijele su nam konačni mir i vjeru u bolje sutra.
Vratili smo se svakodnevnom životu, prepuštajući našim „političarima” vođenje zemlje ka prosperitetu, vjerujući kako će im vječna obaveza prolivene krvi, suza majki, supruga i djece koja su ostala bez roditelja biti vodilja u očuvanju suvereniteta, domoljublja, vjere i ponosa hrvatskoga čovjeka, seljaka i radnika.
Nadali smo se razvoju, poštenju i pravednosti, vjerovali kako će nam Ona postati „Lijepa ko u snovima”.
Oca domovine dr. Franju Tuđmana ispratili smo na vječni počinak, nadajući se kako neće biti posljednji državnik kojeg ćemo imati u desetljećima koja dolaze.
Kakva zabluda…
Bez obzira na to što je 26 godina raznih „hrvatskih politika” nakon njegove smrti donijelo obnovu porušene zemlje, bolju infrastrukturu, euroatlantske integracije i globalno pozicioniranje te što su se dogodili značajni infrastrukturni projekti i unutarnja demokratska konsolidacija, većina hrvatskih građana i domoljuba osjeća se izdano, prevareno, frustrirano i gotovo beznadno.
Vaše politike jasan su uzrok i posljedica takvoga stanja duše hrvatskih građana, bez obzira na vjeru, ideološku pripadnost ili stranačku opredijeljenost.
Vaše politike prvo su udarile na dijasporu i branitelje, najzaslužnije stupove domoljublja u stvaranju i obrani naše zemlje.
Prvima niste omogućili realne uvjete povratka u domovinu s obiteljima i pristup privatizacijskim procesima. Ograničili ste im izborna prava izmjenama izbornog zakona i dali im samo ono što ste ujedno garantirali Pupovčevu SNV-u.
Četiri milijuna Hrvata u dijaspori sveli ste na isto pravo koje ste tim zakonom garantirali pojedincu i njegovu SNV-u, koji predstavlja tek 10 % ukupnog broja hrvatskih građana pravoslavne vjere.
Pupovcu, koji se kontinuirano zalaže za legitimitet kokarde i strateški radi na obnovi velikosrpskih ideja, koji se nikada ne ograđuje od problematičnih izjava „matičnog” mu Beograda i svoga „druga” Porfirija.
Vaše politike uporno izbjegavaju ispitati legitimitet SPC-a u Hrvatskoj, ali uporno i obilato financirate projekte i programe veličanja svega što ubija „duh ratnika” i domoljuba.
Branitelje ste umirovili u najboljim godinama i ostavili ih da se međusobno dijele na 1788 udruga, ne mareći za to kako će taj „put u propast duše” imati užasne posljedice u tisućama novih poratnih žrtava zbog osjećaja odbačenosti i beskorisnosti.
Stvorili ste društvo podjela, povlaštenih i potlačenih, raselili ste hrvatsku mladost.
Zaboravili ste na hrvatski narod u BiH.
Prodali ste u bescjenje naše banke, zlatne rezerve, INA-u, Hrvatski Telekom, Plivu, Croatia osiguranje, Petrokemiju, brodogradilišta.
Hrvatske zviždače ste elegantno umirovili i obezvrijedili jer oni su bili smetnja vašim „poštenim” namjerama u pretvorbama državnih tvrtki.
Ali ni to vam nije bilo dovoljno pa ste odlučili dozvoliti trovanje naroda opasnim otpadima svake vrste, jer što je opljačkana zemlja ako se ne potruje vlastiti narod?!
Sisak i Lika posljedica su vaših politika.
Korupcijske afere jedina su konstanta vaših politika, ali nije ni čudo kada ste u politiku ulazili „dekintirani” i željni vlasti radi saborskih i ministarskih plaća, sjajnih odijela, lakiranih cipelica, skupih satova, auta i drugih povlastica.
Vlast je slast, a prilika čini…
Vaše politike dokazale su kako smo dobili državu, a kako su njezine institucije ostale čvrsto u rukama krivih ljudi.
Vaše politike mogli bismo slobodno nazvati pretečom rodne ideologije i transgenderizma.
Lijevo vam je postalo desno, a desno lijevo, ne znate jeste li došli ili pošli, što je naprijed, a što iza.
Tu i tamo pojavio bi se tračak nade kada bi poneki časni branitelj voljom naroda izborio sebi mjesto u Hrvatskom saboru, ali ni to vas nije zaustavilo u obezvrjeđivanju vrednota za koje su ginuli njihova braća po oružju.
Dok ste ih jedni gazili, većina ostalih ih je sramežljivo branila, najčešće praveći cirkus od institucije Sabora.
Mogao bih nabrajati do sutra sva vaša neispunjena obećanja i slatke riječi upućene narodu.
Vi ne zaslužujete ni sekundu moje pažnje, ali imajući u vidu kako ste me mnogi već „nanišanili” vašim stranačkim botovima, moram priznati kako me uspijevate i pomalo zabaviti.
Čega se bojite?! Strah od običnog loptača, nogometnog trenera?!
Od klizećih startova možda?!
Ne gurajte me u nikakve stranke jer pečat ovog što stvaram bit će samo u mojoj ruci, zajedno s listama i kemijskom koja će upisivati imena.
Ne interesiraju me vaše politike koje su naš narod dovele do očaja.
Oni koji će na vrijeme shvatiti potrebu zajedništva i staviti interes hrvatskoga čovjeka na prvo mjesto, sigurnu budućnost naše djece i unuka, bit će rado primljeni.
Oni koji sada sumnjaju i kalkuliraju uzalud će kasnije kucati na vrata na kojima će pisati:







