Hej jeseni,
ti sjetna,ti kišovita,
šarena i siva,
monotona i hirovita,
ti što umorno snivaš,
ti što tuge mnoge skrivaš…
Uzmi evo,suze moje,
pa ih stopi sa kapima
tvoje kiše…
Uzmi evo,tuge moje,
u šareno lišće umotaj,
da se sakriju,
da se ne vide više…
Hej jeseni,
drugo i tugo moja,
navuci te sive oblake,
dozovi munje i gromove,
da ne čuje Zemlja
moje teške,umorne korake…
J.DM.