|
A ja,
Pjevala bih,al’ glasnice
K’o dvorski doušnici me izdaju…
Pričala bih priče sretne,
Al’ riječi k’o slijepi putnici
U grlu zastaju…
Smijala bih se,
Al’ usne jedva da se pomiču…
Žarila bih pogledom,
Al’ i vatre u meni polako odmiču..
Jer ja,
Umorna sam,dušo,
Umorna od dana tužnih,
dana sretnih…
Umorna od veselja,suza,
ljubavi sjetnih…
Umorna od ljudi,laži,
dubokih istina,filozofije…
Umorna od svega što je bilo,
što je,i što nije…
Slomilo me čekanje
iluzornih ostvarenja,
Umorilo me iščekivanje
vlakova mojih želja…
I ja,
U sivilu ovom mome,
Negdje na stranputici
nespretno izgubih sebe…
I još samo hrabrom me čini,
Što znam; i u tami izgubljena
Mogu računati na tebe…
 J.DM.
|
|
