Ne zavide ljudi što imaš,
Ljudi zavide što si sretan…
Ne mrze te ljudi jer si pogriješio spram njih,
Mrze te jer nemogu dostići radost tvoju,sjaj u oku,osmjeh na licu…
Jer je život tvoj pjesma, a njihov čak ni stih…
Ne napadaju ljudi da bi sebe branili,
Napadaju te da bi ti radost u oku oteli,
i sve ono dano ti od Boga…
Ne podnose ljudi da si sretan,
dok oni pate zbog mračnih intriga uma svoga…
A tek ljubav što ti žele ubiti,
jer sami nikad ljubav nisu imali,
jer igraju igre prljave,
uvijek su od ljubavi tražili, a ljubav nisu dali…
Zaborave ljudi da je ljubav najjači, Božiji, ratnik, i ljubav će trpiti, praštati, ratovati, braniti se,plakati, pasti na koljena, krvariti…
Ali ako je ljubav; opet će ustati,rane poviti,
opet će zapjevati, mačem svojim tamu tuge pokoriti…
Ljubav će uvijek opstati , ljubav će uvijek biti vojska pobjednička,na kraju bitke ljubavna će zastava vijoriti…
Ako ne ustraje, onda nikad ljubav ni bila nije…
J. DM
@zaštićeno autorskim pravima
