MARKOVDAN
Hercegova ljepotice
puna si proljeća
ko šipak zrna
znam
i pokore si puna
JOŠ VIŠE BLAGOSLOVA
JER
IMAŠ SRCE
lijepo ko
kad vrisak zamiriše
glasno ko kad
počmu vikat kosci
urešeno ko
prosci kad se zakite jorgovanom
kamenom prostrta
pjevaš izvorima
u tebi nema zima
to se snjeg samo po Čvrsnici prospe
dok ti bura kose spliće
IZNOVA
ko cviće
ljepšim danom
cvjetaš
najavljujuć miris ljeta
blagoslovom
škropeći nam stope
najljepša si
iza Markovdana! 
TI PRIČAŠ, A JA TE POSTOJANO SLUŠAM U ŠUTNJI
Pričaš mi priču izatkanu vjetrom
o svojim;
kraljevima i kraljicama,
velikanima i mučenicima,
o svojim herojima,
svojim svećenicima
težacima,
ženama…
ti pričaš
a ja te postojano slušam u šutnji.
Jer, tvoja je prošlost
popudbina moje sadašnjosti.
riznica blaga
bez koje u budućnost krenuti ne mogu.
U mom si koraku prisutna
koliko i u mome stihu.
Ti hercegova Zemljo,
kolijevko svjetlosti.
