Home Kultura „Svjedok olovnih vremena“

„Svjedok olovnih vremena“

807
0
SHARE

U osvrtu Petra Penave na knjigu Tomislava Mičića -u Vašem cijenjenom portalu od 26.04.2019. godine, a iz pera A. Majića- čitam između ostaloga i slijedeće:„…TM nastavlja pričati da će i Tomislav Đurasović svjedočiti u korist Pratesa jer je Đurasović u svojoj knjigi “Svjedok olovnih vremena“ povoljno pisao o Pratesu…“.

>>Petar Penava o Tomislavu Mičiću (TM): TM nastoji svojim udbaškim podvalama diskreditirati sve poštene Hrvate emigrante

Istine radi prisiljen sam Vam dostaviti sve citate iz moje knjige „Svjedok olovnih vremena“, gdje spominjem Krun(oslav)a Pratesa, a uz zamolbu da isto objavite – meni na rasterećenje, a Vašem cijenjenom čitateljstvu na prosudbu.

Tomislav Đurasović: Kako je uistinu orisan Krunoslav Prates u knjizi „Svjedok olovnih vremena“

Pripomena:

Uz broj stranice knjige navodim i godinu događanja poradi preglednijeg kontinuiteta moga odnosa i moga uopćenog poimanja o K. Pratesu, te poradi lakše logičke prosudbe vašim čitateljima.

Str. 131 (Godina 1973.):

…Imao sam dojam da mi je Bulić sarkastično(?) zapljeskao, a Kruno Prates me priupita, je li me smije citirati u idućem broju „Hrvatske Države”. Odgovoram kratko: „Ne smiješ!”

Str. 144 (Godina 1974.):

… U ovom, po Pratesu oskvrnutom letku, nema skoro ni riječi o HNV-u, nego on poziva u HNOdbor. I prijevod na njemački je izopačen. Ljutito se obraćam Pratesu: „Dok sam ja ravnatelj demonstracija ne će se ovakav letak dijeliti”. Prates okupljenima „soli pamet” i trabunja: „Znate, HNV nije još prijavljeno kod njemačkih vlasti i ono mora praktički djelovati u okrilju HNOdbora”. Ergo: HNOdbor je glavni organizator sutrašnjih demonstracija, pa, „dr. Ivan Jelić i mi iz HNO-a imamo pravo letak preinačiti, kako nama odgovara”. Otvoreno sam se zaprijetio Pratesu, da ću ga na idućem sastanku primorati da kaže tko su to „mi iz HNO-a”.

Str. 145:

…Već na idućem sastanku Uprave HNOdbora, a, na komu Prates nije nazočio, kritizirao sam njegov destruktivni rad. Evo, s tim u svezi i žučljive i na momente vrlo oštre diskusije u kojoj se uz Pratesa proziva i Ivan Jelić. No, Jelić nam začepi usta tvrdeći: „Prates piše – što ja mislim, a ja mislim – što Prates piše”.Slikovni rezultat za metak udba

Str. 153 (Godina 1975.):

…Kruno Prates me naziva, a onda i Hromalić i N. Prpić: Ivan Jelić je u
Kanadi, a ljudi vraćaju „hametice” novinu natrag. Na sastanku nam je povod
bojkota „Hrvatske Države” svima kristalno jasan, ali tko će se odvažiti „ukoriti glavnog vinovnika”. Predlažem: Hromalić je dopredsjednik i to je njegova dužnost, a i obveza!

Str. 155:

…Prilazi mi Kruno Prates i traži koncept moga današnjeg govora, jerbo bi Ivan Jelić pogledao o čemu ću govoriti, a, on, Prates, bi ga trebao poradi uvrštavanja u idući broj „Hrvatske Države”. Iako koncepta nisam ni imao, odbijam Pratesov zahtjev, jerbo prezirem cenzure…

Str. 156:

U idućem broju HD-a, a gdje su objavljeni i moja dva priloga, Ivan se Jelić proglašava „Pobjednikom u Torontu”. Na istoj stranici novine velika, masno tiskana Obavijest: „U zadnje vrijeme dogodilo se je da su neki ljudi neovlašteno sazivali sjednice…, odnosno ponašali se kao isključivo mjerodavni u svim stvarima HNV-a…”.

Uslijedio je poimenični i javni, ničim utemeljeni napad na moju malenkost.

Pitam sebe, kao i prijatelje koji me nazivaju sa svih strana, kako bi tek pisali da nemam Generalnu punomoć Ante Došena, prvog čovjeka HNVijeća, kao i punomoć Ivana Jelića, kao Predsjednika HNOdbora. Odmah sam nazvao M. Gavranovića i zbog njegovog potpisa na Obavijesti, rekoh: „Zar i ti sine, Brute?” „Tomislave, to je sve ‘maslo’ Pratesa, Jelića, i Ministra (čitaj: Ive Bulića, op.a.), a ja, niti sam što potpisao, niti ću potpisati, nego, ja dižem ruke od svega” odgovora mi stari Mijo.

Str. 158:

…Musa mi šapuće da ga je Prates već izvjestio, da su „tamo” kandidirali Ivana Jelića i Vlatka Karduma, a delegirali Antu Došena. Konobarica mi donosi ceduljicu: Na recepciji hotela „Deutscher Kaiser” čeka na mene urednik „Ost-Dienst-a”, Peter Rullmann, bivši dopisnik „Spiegel-a” iz Beograda i dobri poznavatelj (ne)prilika u Jugoslaviji.

Str. 166:

…Stanko Vujica mi, također, savjetuje: ne polemizirati s Ivanom Jelićem preko hrvatskoga tiska, nego još jednom pokušati da „Jelić u ‘Hrv. Državi’ objavi Vaš odgovor, pa makar i skučen, okrnjen”. Evo nam se pridružuju i Kušan i Rađa. Prilazi mi Kruno Prates i moli, da ga, a poradi „brizantnih informacija” koje ima, svakako upoznam s Vujicom i Kušanom, što sam i učinio. Kad sam u blizini uočio S. Karduma i Jozu Bilića („Jelićeva tjelesna bojna”) zažalio sam poradi toga, ali me Rađa umiri: „Tomica, ne brini ništa, ne kupuju ni Jakša ni Vujica mačka u vreći”.Slikovni rezultat za metak udba

Str. 171 (Godina 1976.):

…Dragutin Petrić 9.01.76., a Ante Kostić samo tjedan kasnije, mi povjeravaju, kako imaju dokaze da Kruno Prates radi za njemački Verfassungsschutz.

Str. 173:

…Brdo pisama u svezi s 1. brojem „Odjeka”. Ante Vukić mi je poslao preko 12 natiskanih stranica. On Ivana Jelića naziva Ivan Grozni. S tim u svezi javio mi se čak i dr. Ante Ciliga. Stižu stalno nove narudžbe za „Odjek” iz SAD i Australije, a Musa mi kaže kako mu je Prates obećao da će nam on otiskati još 700-800 komada. Ali obećanje, ludom radovanje. I, opet je i to sve palo meni na leđa.

Str. 186:

…24. listopada zasjeda Inicijativni odbor za pripreme demonstracija i to kod Brune Bršeca. Tu smo: I. Cerovac, Mile Lončar, Nikola Miličević-Beban, Musa, Bišof, T. Mičić, N. Žaja i ja. Demonstracije ćemo prijaviti za subotu, 27. studenog. Posjećuje me K. Prates sa suprugom Katijom i on bi se rado angažirao u pripremama za demonstracije. U dogovoru s Mičićem i Cerovcem Pratesu sam kasnije dao letak koji je on umnožio u 3.000 primjeraka.

Str. 264 (Godina 1980.):

…U međuvremenu ovdje je bio i Ivo Omrčanin i poslije toga su Ivan Jelić i Prates sve dogovoreno ignorirali, krivotvorili našu listu kandidata, a Kruno Prates je dokazano utajio i Buconjićev životopis, pa odjednom Častimir Majić u USA dobiva 46 glasova od našeg Mjesnog odbora…”.

Str. 269:

…I opet s vlč. Ceceljom idem na proslavu 10. Trvanja, koju danas otvara K. Prates, a kroz program vodi Tomislav Krolo. Ivan Jelić je, kao i obično, glavni govornik, a danas govori na teme: HNV, Zapad, proljećari.

Str. 322 (Godina 1983.):

…Branko Bradvica mi kaže kako se jedan Hrvat, suradnik Udbe, predao njemačkoj policiji, i on misli da je to Kruno Prates, a T. Mičić misli da taj agent već sjedi u zatvoru, da je 37 godina star i da Bauer sigurno zna o kome se radi. Mičić spominje i nekoga Antu, pa Mladena Perčića i nekoga folkloraša. S tim u svezi sastali smo se kod Branka Leke nas nekolicina, pa razglabamo i nagađamo o komu se zapravo radi. Zanimljivo: svatko ima svoga kandidata. Nazivam Rullmanna, koji me iznenadi: „Ne jedan nego su, po svemu sudeći, uhapšena dvojica, ali, jedan je zasigurno Josip Majerski”, reče mi. I, Luka Kraljević mi to potvrđuje i dodaje, da on od drugoga zna samo inicijale, N. L., ali taj bi morao biti poznat T. Mičiću. Zovem Mičića i pitam ga: „Imenjače, koga imaš u krugu poznatih s inicijalima N. L.?”, ali, sudeći po odgovoru, nisam prvi koji ga je to danas pitao. Mičić, baš kao i Goreta, Livaja i neki drugi, i dalje „daju prednost” Kruni Pratesu i, što me vrlo iznenadi, Bruni Bršecu.

Str. 370 – 372 (Godina 1989.):

…Dr. Bauer pohvali moj izneseni prijedlog, a Novaković će: „Tomislave, ti dobro znaš koliko te cijenim, ali ti mogu samo toliko obećati, da ću o ovome dobro razmisliti”. U nastavku razgovora pitam Bauera, što je s HNOdborom i „Hrvatskom Državom”, gdje saznajem: On je još od prošle godine predsjednik HNOdbora, ali u stranačkom glasilu, „Hrv. Državi”, on se (skoro) i ne javlja. Saznajem, da je Prates novinu počeo izdavati u malom formatu, a sve u nadi da će tako podignuti naknadu, tome, do u bezvrijednost, posrnulom listu. Bauer nam se žali da nema tamo s kim raditi, spominjući pri tome nekoliko nama znanih osoba.

…Javljaju mi da je jučer, 15. veljače, u Paragvaju uhapšen Miro Barešić, da se nalazi u životnoj opasnosti, te da moramo nešto poduzeti. Prates kao i uobičajeno zna više od svih drugih pa u „Hrvatskoj državi” broj 398. piše, kako je „Barešić s prijateljima pokušao izvršiti atentat na generala Rodrigueza… i sad se sam našao na listi za strijeljanje…”. Miro opet protestira protiv takvog štetnog pisanja i pita Pratesa odakle mu ta informacija, a uz to primjećuje: „Zašto bih ja išao praviti udar u Paragvaju? Ako budem pravio udar onda samo protiv Jugoslavije, a ne protiv ove zemlje”.

Str. 378 (Godina 1990.):

…Obraća mi se Ivan Bobetko: „Tomislave, možeš li ti ovim ljudima reći da nas ne opterećuju ovakvim glupostima, barem ne za večerom”. Upućujem par prikladnih riječi i tek što sam ponovo kanio sjesti, prilazi mi Kruno Prates da ga upoznam s Tuđmanom. Ostajem uljudan i prema Pratesu, s kojim sam u posljednjih 13 godina izmijenuo najviše 13 rečenica i zamolih ga, da ostavi Predsjednika da u miru večera.

Str. 396:

…Fra Drago Marić uzima 21 dionicu, za ukupno 3.360 DM, a Kruno Prates potražuje, samo 2 dionice, i to na dug. Prates mi uz neskrivenu euforiju priča, kako je HNOdbor pozvan u Zagreb na razgovore s hrvatskom Vladom, te da idu on (Prates), dr. Bauer, te sin i starija kćer od pok. Ivana Jelića. „Pridružit će nam se i Tomislav Krolo nakon što nam je čvrsto obećao, da tamo neće nijednu riječ progovoriti”, dodaje Prates sarkastično.Slikovni rezultat za metak udba

Str. 413 (Godina 1991.):

…Prebacujem mu: „Drago (Knežević, op. T. Đ.), ti si još gori, ti pokušavaš ići i preko živih i preko mrtvih. Tja, nije ti zar Šimek podastro informacije o mome ‘ekstremističkom djelovanju’?” Knežević: „Nije, nego sam to čuo od Krune Pratesa i još jednoga Hrvata, čije ti ime za sada ne mogu reći. Možda jednom drugom prilikom”.

Str. 414:

…Od dvoje visokopozicioniranih HDZ-čelnika saznajem, kako Drago Knežević strahuje, da ja ne preuzmem münchenski ogranak HDZ-a, te da ga u kampanji protiv mene instruira, uz Krunoslava Pratesa, najviše Ilija Mioč.

Str. 415:

…A, što reći o drugom krivovjernom svjedoku, o Krunoslavu Pratesu? Znate, to je onaj isti Prates, koji je još u proljeće 1992., vitlao po Münchenu nekakvim papirom (Zajedničko priopćenje između HDZ-a u Zagrebu i munchenskog HNOdbora), te defetistički isticao povijesnu ulogu političkog dueta, Kruno Prates i Tomislav Krolo, tvrdeći: „Mi dvojica smo uveli prvu emigrantsku organizaciju u Sabor i u koalicijsku vladu Josipa Manolića”. Ja to jedne prigode usporedih i prokomentirah s anegdotom, koja govori o zajedničkom hodu slona i miša preko mosta, pa miš poškaklja slona i dobaci mu: Čuješ li kako se most trese pod nama dvojicom. Ali, „zaklela se zemlja raju – da se tajne sve saznaju!”, znala je moja dobra majka reći. I (zlo)djela Krune Pratesa izađoše na vidjelo. Posebice, naravno, njegovo sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Žalosno je i sramotno samo to, što ta njegova zlodjela ne otkriše i na doživotnu ga robiju ne osudiše hrvatski, nego njemački pravosudni organi.

Evo, gospodo, pa, ako laže koza, ne laže rog!

Zahvaljujem na objavi ovoga moga dopisa i želim vam te uspjeh u radu,

 

Dr. Tomislav Đurasović, München