.na kraju
naša priča
završila se na obroncima
kamena
ne hercegovačkog
već onog pustinjskog
pustio si je da umre
bez riječi
bez naslova
držeći škrto
čašu vode u rukama
pustio si
da mi usne
ispucaju od vjetra
kamile korak da mi zgaze
fatamorgane razbuktaju nadu
TI
čije sam ruke umatala u maćuhice
melemom sne ozdravljala
čaša vode u tvojoj ruci
čaša žući
srcu
mom
što te otiskivaše u naslovima
u pjesmama ti nazdravljajuć
IDI
kiše će padati i bez tebe
i stobom!
ostavi me s bolom
u srcu pustinje
…opustošenim svojim srcem
na zaklanjaj sunce
srcu mom
nadu ne gazi!
Uzvodno OD BOLA
Pletem stih
Uzvodno od vjetra
Nizvodno od mostova
Postolje mu tkam
Pišem riječ
i dišem kroz ta slova
od bola napukla
Znaš li ti da je pregaziti suzu
isto što i Jordan
i da mana ne pada
u noćima punog mjeseca
Odlaziš
a slova za tobom posrću
ko limenke
…ispraćam te
rječju
od krika uzvodno!
