|
U predgrađu tvojih
zjenica
osvanuo je
zalazak sunca
…znaš li ti
da zaborav
ima miris tamjana
da pogrešni zarezi plaču
noćas dok,
s velikim utezima
važem
nedostajanje tebe
suzom podmazujuć kantar vremena
još nekoliko jednosmjernih traka
i vratiću se
…sebi
otišavši od tebe
jer, s tobom
nemam oblik postojanja
ni ime
ni adresu
ni sjenku
s tobom sam
nepostojanje otisnuto u esejistici
…samo u jednoj noći
nestalo me u tvome treptaju
iste mene
nekoć
cjelovom tvojim
rođene!
Podšišan STIH Brojevi su zaspali na početku svijeta
Nedavno
Kad si mi oči
Probudio s tri frtalja kiše
…zanimljivo je
kako uvijek praviš jaku kavu
barem se tako čini
skrivenim zakutcima moga nepca
svi ti okusi
neomeđen su prostor
u kojem taština
zauzima mjesto šećeru
to kakavi ti jesi
to kakvim si meni
nikad se srelo nije
razbacalA sam
glas tvoj
po kolodvorima
pramenove tvojE
zaljepila od pupoljke breskve
neke lijepe riječi vrzmaju se
jezikom
a ja se kao dijete bombonama
…zaboravom gušim!
Neke LIJEPE RIJEČI
 uplakanima si
ostavio!
….ŠAPĆEM TE ODREKNUĆEM
…peto DOba Kad te zarobe
pijavice noći
od polomljenih kiša
naložim oganj
da san ugriješ
Može se
otići
nestati
ali
ne može prestati
ljubav
treptajem oka
začeta
Ne,
mi nismo par
NEPAR sudbine
mi smo
ljubavlju stvoren
ko sunce nekoć
ti i ja smo
više od MI
SVE što bilo je
i što se ima zbiti
.. MI smo
raščupani nepar čežnje
PETO godišnje doba!
|
|
|
