MOSTARSKE kiše jesenje
U posuđenoj jeseni
ko orasi
niz obraz se kotrljaju
neke
čudne
kiše mostarske
klapajući glasnim kasom
preko mostova
i mostovi su mostarski
kao i
Listopad
lipe
ljudi
šipci
minareti
zvonici
sve osim mene
i pitam Grad
imam li pravo
na ovaj vjetar
što s kišom pleše
pripada li mi komad noći
zvukovi što se u drvoredima kote
On šuti
sve je utihnulo
dok
padaju
kao da
hoće Neretvu
opiti
te neke
čudne
kiše mostarske!
