I kada prestanem da pišem,
prijatelju moj,
kad prestanem riječima
da crtam,slikam,
da se kroz stih
smijem poput djeteta,
da stihom plačem
poput tužne majke…
Kad prestanem stihom
ljubav,tuge,radosti i suze
da dozivam…
tad znat ćeš, prijatelju,
da “pala ” sam u
u ” svijet odraslih”…
Da izgubih nevinost
djeteta,da me surovo
izvukoše iz moje bajke…
Jelena DM.
