Selo Guča Gora nalazi se na obroncima Vlašića, 9 km sjeveroistočno od Travnika, na nadmorskoj visini od 691 m. Uvršteno je među 17 Najljepših sela Bosne i Hercegovine, a budući da je ova Inicijativa dio svjetskog brenda Najljepša sela svijeta, s pravom možemo reći da se i Guča Gora nalazi na svjetskoj turističkoj karti. Prvi put se spominje 1425. godine I u ovoj godini obilježava se 600-ta obljetnica Guče Gore.
Samostan sv. Franje Asiškog je građevina koja dominira selom, a crkva je Zavjetna crkva sv. Franje. Imao je burnu prošlost.
Prvobitni samostan se u pisanim dokumentima spominje čak 1425. godine.
Kada su Osmanlije krajem XV. stoljeća zapalile stari Lašvanski samostan u Docu, franjevci su došli u Guču Goru. Izgradili su redovničku kuću 50-ak metara ispod današnjeg samostana.
No, Turci su i tu kuću zapalili na Badnjak 1764. Nije ni to pokolebalo franjevce. Dapače – biskup fra Marijan Šunjić, kupivši zemljište od travničkog bega Ibre Gigovića, izgradio je, zajedno s fra Jakom Baltićem od 1856. do 1859., današnji samostan i crkvu. Samostan je kratko bio biskupska rezidencija jer je u njemu 1861. ustoličen biskup fra Sebastijan Franković, te je stalno vrijeme i živio ovdje.
Sve do Drugog svjetskog rata samostan je bio vjersko, kulturno i prosvjetno sjedište čitave Lašvanske kotline. U njemu su se nalazile razne ustanove: franjevačko sjemenište, bogoslovija, novicijat, osnovna škola, Franjevački svjetovni red.
Krajem Drugog svjetskog rata Guča se Gora našla u središtu bojišnice, partizani su 21. veljače 1945. zapalili i crkvu i samostan. Sve što je vrijedilo, izgorjelo je. No, tadašnji je gvardijan fra Ivo Fabijan Marković već 1946. ponovno pokrio crkvu. “U tom poslu ističe se jedan dirljiv trenutak. Kako se moralo dobaviti trenicu (dasku) za krov iz pilane u Turbetu, udaljene 18 kilometara, a nije se imalo čime, dogovoreno je da se građa prenosi pjesme, na sebi. U Turbetu je 1. listopada ’46. otišlo 170 župljana, uglavnom žena, i vratilo se s trenicom na ramena. Očevidci svjedoče kako su, prolazeći kroz Travnik, pjevali Zdravo tijelo Isusovo“.
Nije, dakako, komunističkim vlastima odgovarala obnova, pa su 13. prosinca ’46. uhitili fra Ivu i zatvorili ga. Toga Božića župa je tijekom božićnih blagdana ostala bez službe Božje.
U lipnju 1993.godine, samostan i crkva su teško stradali od Armije BiH.
Kako bilo, samostan i crkvu palili su: Osmanlije, partizani i mudžahedini, ali jednoga toga bosanskog Asiza i dalje gore na Gučoj Gori. Ponosna je to – pa i prkosna! – starina, pa kad iz podnožja podignete pogled gore prema njemu, onako moćnom, osjetite se jednako ponosnim. A i prkosnim…
