Lagana šetnja planinom Mratnjačom i posjeta Lazarovim dvorima. Nažalost, Lazar nije među nama živima, Bog neka mu da vječni mir i Kraljevstvo Nebesko. Njegovi dvori prkose zubu vremena! Vrijedne ruke našeg Lazara i njegove braće i sinova kamen po kamen su klesali te napravili dvore. Današnji tesari ni klesari ne mogu ovako kamen obraditi bez obzira na sve tehnologije modernog vremena. Ljudi su bili snažni te su vješto rukovali djetlom ili kako bi u selu rekli dubicuom
. Nisu bili obrazovani, ali su imali istančane talente koje su razvijali tijekom života. Tako i naš Lazar. Ne tako davno s bakom sam u ovu kuću dolazila, trčkarala oko nje, i igrača se po kamenju. Danas situacija drugačija. Kuća prazna, ne mogu trčkarati od šiblja oko nje, ali memorabilije sjećanja navire!
