Davno, prije puno ljeta…
tu ispod starog oraha,
naslonjena na drvo”štap”
blijedim pogledom,
jedva pomičnim usnama, nježno mi govorila…
Sine moj,
Što god da te zadesi
u životu tvom
radost
tuga
izdaja ili bol
uvijek budi ista,
Život je iskušenja put…
Nikad se ne raspravljaj…
Zahvali i rukom odmahni..
Blagoslovi i za njega Bogu se pomoli…
Poštuj sebe,
Svoje riječi
Koračaj hrabro
Život će dokaze dati
Ne može se novcem sve kupovati…
Uvijek neka bude
Osmjeh lica
U ruci krunica
O,kako bi voljela
zaustavit vrijeme
i
susresti tebe
Ispod oraha ” tu”
riječi tvoje
blijedo lice..
i
jedva pomične
trepavice..
autor: Janja Previšić
