Home BIH JEDAN OD NAJVEĆIH HERCEGOVSKIH VOJSKOVOĐA

JEDAN OD NAJVEĆIH HERCEGOVSKIH VOJSKOVOĐA

2656
0
SHARE

Vlatko Vuković Kosača bio je velmoža iz roda Kosače, gospodar Huma i jedan od najboljih vojskovođa kralja Tvrtka I. U vrijeme osmanskog prodora na Balkan, potukao je Osmanlije u bitci kod Bileće 1388. godine i u bitci na Kosovu polju 1389. godine.

Vlatko je bio sin Vuka Kosače (umro 1359), velmože cara Dušana. Kao vojvoda spominje se prvi put 1378. u povelji  kralja Tvrtka I. Kotromanića Dubrovniku. Imao je brata Hranu Vukovića.

JEDAN OD NAJVEĆIH HERCEGOVSKIH VOJSKOVOĐA: Prvi je do nogu potukao Turke, proširio se na Dalmaciju…

Godine 1382. zastupao je kralja u pregovorima s Dubrovnikom zbog problema sa otvaranjem solana i prodaje soli u Novom u Dračevici, te ponovno 1388. u pregovorima s dalmatinskim gradovima.

1388. godine potukao Osmanlije u bitci kod Bileće, što je bila prva pobjeda nad Turcima koji su upadali na Hum i Bosnu.

Bitka kod Bileće se odigrala 27. kolovoza 1388. godine nedaleko od istoimenog grada, između osmanskih pljačkaških odreda predvođenih Lala Šahinom (koji je predvodio Osmanlije u pobjedi na Marici 1371. godine) i odreda humskog plemstva koje su predvodili Vlatko Vuković i Radič Sanković.

Okončala se potpunim porazom Osmanlija u kome se i sam Lala Šahin jedva spasio bjekstvom, dok su gubici u pobedničkim redovima bili neznatni. Nakon ove bitke, otomanski upadi na Hum i na susjednu Bosnu su prestali na neko vrijeme

1389. godine Vlatko Vuković je bio jedan od zapovjednika u bitci na Kosovu polju. Našao se na čelu vojske koju je Zemlja Humska poslala u pomoć srpskoj vojsci na Kosovu.

Prema turskom piscu Nešriju, na Kosovu polju je knez Lazar Hrebeljanović zapovijedao centrom vojske, dok je vojvoda Vlatko Vuković vodio lijevo krilo, a desnim je zapovijedao Vuk Branković. Vukov dio vojske se sastojao od oklopnika koji su u samom početku bitke odmah razbili lijevu tursku stranu, koju je vodio Jakub.

O samom tijeku borbe zna se sigurno, da su Srbi iz početka napredovali i da su potisli odjeljenje sultanova sina Jakuba. Vlatko Vuković sa Humljanima imao je toliko uspjeha, da je  kralju Tvrtku, u dva maha, slao vijesti o kršćanskoj pobjedi.

Nakon sultanove smrti turski centar je preuzeo Bajazit, zbog čega srpska sredina nije izdržala turski pritisak. Tada Turci hvataju i ubijaju kneza Lazara.

Sa Kosovskog boja, vojvoda Vlatko se vratio i izvijestio o krišćanskoj pobjedi. Kralj Tvrtko čak je i nekoliko nedjelja kasnije, javljao prijateljima o pobjedi krišćana i primao čestitke.

Godine 1390. prisilio je dalmatinske gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke Hvar, Brač i Korčulu da priznaju vlast Tvrtka I, koji se proglasio i hrvatskim kraljem.

Posjede je proširio na područje Travunije, Huma i Konavala 1391. Sa knezom Pavlom Radinovićem držao je zajednički carinu u Ledenicama. Bio je oženjen, ali nije imao muških potomaka. Umro je 1392. godine. Naslijedio ga je njegov bratanac Sandalj Hranić, kojem je ostavio znatno proširenu baštinu.

Na groblju blizu današnjeg sela Boljuni, nedaleko od Stoca u Hercegovini nalazi se križ s natpisom datiran u kraj XV vijeka, na kojem je isklesano:

„Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće 27. kolovoza 1388.”