Ne,ne znaju oni…
Ne poznaju dubine
U koje zaranjamo,
I naljepše bisere tamo nalazimo…
Ne znaju da u njima
Sva prostranstva života počivaju…
Pa se dive ljude iluzijama;
Zidovima,stvarima,laznim ljepotama…
Pa traže sreću u svemu
U čemu je naći neće…
Ne,ne znaju oni…
Da u njima čitav Univerzum diše;
I Sunce,i Nebo zvjezdano,
I rijeke,nepresušni izvori ljubavi,
I oceani radosti,oceani sreće…
I šume pjevaju,dišu u njima..
I planine smjehom odjekuju,
I cvjetovi rijetki tu u dubinama cvjetaju…
Al’, boje se ljudi,teško je u dubine
Vlastite kopati…
Lakše je površinom hodati…
Lakše je vidiljvo prepoznati…
Lakše je pokoriti se
Nego boriti se…
Lakše je po tuđim životima kopati,
Nego svoje bašte zalijevati…
Ne,ne znaju oni…
Da sreću nikad neće dohvatiti,
Da uzalud galopiraju pored Života,
A Život ne dotiču…
Da samo malo hrabrosti treba,
Da smo toliko blizu Neba…
Ne,ne znaju oni
Da odavno umrli su,
A smrti se boje…
Jelena DM
